taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 19. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u energetskom polju svijesti.







Boginja lova i mjeseca, opuštena u svom biću, sretna u svom postojanju okružena ljepotom univerzuma jaše mjesečevim sjajem i ostavlja za sobom trag zvjezdane prašine. Prisjećam se mita o Aktaionu. Mladić iz moje mladosti iznenada postaje lovac na ljubav koju još nisam uspjela definirati u sebi. Branim taj nježni osjećaj u sebi, branim ga od znatiželjnih očiju i pohlepe tek probuđene muškosti u njemu. Dok se univerzum moga uma oslobađao iz okova čvrste materije, ja sam odsanjala istinu koje se buđenjem više nisam mogla sjetiti. Godinama sakriven u kristalnim rešetkama mog misaono-osjećajnog labirinta taj san se sada u mojoj svijesti ponovo javlja.
Na horizontu se rađa sunce i ja spoznah granicu između tame i svjetla. Boginjin glas je simfonija neba kojom osjećam svoje misli i prepoznajem skrivene želje. Slušam tonove i saznajem istinu o onome što se događa iza mojih misli u onom djelu mene koji je, do tog nedeljnog podneva, bio špilja iz koje sam gledala samo sjene stvarnosti. Boginja mi priča istinu o mojim mislima, pretvara ih u vidljive slike i moja stvarnost prestaje biti samo iluzija.
Antička filozofija, iz koje potiće umjeće razmišljanja i etika sna, se u tom trenu spoji u spoznaju moje dianoetike, mog misaonog umijeća, moje etike koja izvire iz mojih svjesno spoznatih osjećaja. Ron Hubbard, se služio tim pojmom pri stvaranju nove religije u vremenu revolucije cvijeća i spajao materiju, prostor i vrijeme u svojstvo duše, onoga još uvijek nedosegnutog svojstva koje se krije iza naše misaone stvarnosti. Osjetih ono o čemu sam nekada davno čitala, etiku misli koje izviru iza stvarnosti i spoznah da sam to ja i da sam uvijek u dubini sna Diana. Po taktovima te muzike moje misli plešu ljepotu i ja konačno vidim ono što osjećam. Dianoetika me uvodi u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog i ja se odjednom nalazim u labirintu kristalnih zrcala svih mojih duševnih i fizičkih stanja.
"Ja Diana, tvoj utjelovljeni um ćutim u tebi ženu iz vremena mitova iako živiš danas kada su mitovi još samo bajke. Ti si lutala životom Giordana Bruna, a danas postaješ utjelovljenje njegovih tadašnjih vizija." čujem svoj unutarnji glas.
"Kakva je razlika između tebe i mene?" upitah ono što osjetih i vidjeh u mojim zrcalnim neuronima.
"Ti postojiš, ti si voljena i nevoljena, priznata i nepriznata, cjenjena i necjenjena. Ti čitaš, pišeš, komuniciraš, "ja", tvoj utjelovljeni um za druge nevidljiv, vidim tvoje biće ozrcaljeno u meni, poznam tvoje ruke, prepoznajem tvoj glas i tvoj smjeh među tisućama drugih, razlikujem tvoje napisane misli od tuđih."
Osjećam dvoumljenje u glasu koji me dodiruje snom.
"Da li ti posjeduješ mene ili si ti samo atrapa mog postojanja, lutka koja prezentira moje ljubavi i moje interese, moje znanje i moja svojstva, moju filozofsku misao? "čujem misao iza misli.
Misao prelazi u osjećaj koji u meni budi novu istinu o posjedovanju nečega još nespoznatog, nečeg što je uvijek bilo ja, a ja nisam znala da sam to ja.
"Bez mene ti nebi imala prošlost, sadašnjost ni budućnost. "Ja" sam tvoja svjest, "Ja" sam tvoje umjeće razmišljanja, snaga tvoje spoznaje, ja sam tvoja etika, Diana u tebi, tvoja beskonačnost u konačnosti tvoga tijela, tvoja ljubav i san." misao uistinu postaje tvar iz koje izrastaju moji davni snovi.
"Odakle dolazi ljepota, gdje počinje san?" upitah.
"U tvom genetskom kodu zapisana težnja ka radoznalosti i uvijek novom znanju. Zagrljaj duše i materije  inducira u tebi često nepredvidive mogućnosti za stvaranje novog osjećaja, izrastaju nove želje, kristali se množe, kristalni zamak izrasta u žudnji i čežnjuza postojanjem. Tvoj svijet je prepun zagonetki i teži njihovom rješavanju. Tu iza tvojih misli se rađa ljepota, tu godinama ljubav spava Trnoružicinim snom."
"Tko će je probuditi?" pomislih glasno.
"Dječak očiju boje sna." iznenada mi odgovori glas mog sna, a onda, reče kratko:
"Za sada zaboravi te oči, prvo moraš upoznati sebe" pa nastavi svoj misaoni ples tako da više nisam osjećala razliku između misli i osjećaja koji se počeli izvirati iza stvarnosti. Prihvatih tu misaonu igru sa ovim, do sada nepoznatim, dijelom moje svijesti.
"Želim te još jednom vratiti na početak filozofije, u vrijeme otkrivanja beskonačnosti, provesti te kroz Pitagorinu školu, vrijeme nastajanja mistike brojeva i spoznavanja harmonije prostora, predstaviti ti Platona i u misaonom dijalogu s njime, njegove ideje pretvoriti u golubice mira, univerzalnu teoriju koja će me stvarno ujediniti s tvojim tijelom. Između nas neće biti prostora i vremena, biti ćemo sjedinjeni kristalima, misaonim nitima u najnovijoj znanstvenoj teoriji. Tu ćemo po zakonima Euklidove i kvantne geometrije mog postojanja, zajedno otkriti stoljećima rađane istine. Zaustaviti ćemo se u beskraju ideja koje "Ja" u tebi kreiram i prezentiram kao tvoju misaonu etiku." Diana je uistinu jahala na nebeskom vrancu koji me je nosio u davnine.
Taj unutarnji glas, sljubljen s mojim mislima poče polako prelaziti u sliku i ja u svom misaonom labirintu ugledah daleku zemlju početka.




Ovo je jedna od mojih mnogih priča iznjedrenih iz zagrljaja energije i materije, duše i tijela, iz ljudsko- anđeoskog sjedinjenja u čovjeku, iz energetskog polja bezvremena u sretnom trenutku spoznaje. Boginja lova u meni je zagrljaj mudrosti i znanosti, ljubavi i vjerovanja, kristalni štap, kristalno vreteno, kristalna piramida, kristalni zamak u kojem još uvijek tražim potvrdu istinskog postojanja. Čuvarica mjesečeva sjaja je moje treće oko kojim uranjam u kontemplativni čin spoznaje i osjećam izrastanje kristalnih niti koje me sjedinjuju sa vrtlogom nebeskog vretena i dokazuju jedninu sa univerzumom, dokazuju mi da sam djelić kozmičke energije, da se u svakom kristaliću bezvremena zrcali cijeli svijet, da je svako živo biće jedan mali blješteći kozmički cvijet.

Slike, Dvije sanjačice života mi svojim slikama dokazuju da se uistinu u dubini našeg malog univerzuma krije cijela povijest univerzuma. Josephin Wall i Gilbert Williams svojim izričajem, umijećem svoga kista predivno crtaju naš unutarnji svijet i bude u nama nadahnuće koje prelazi misaono- osjećajni izričaj pisan zvjezdanim slova naše duše. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/03/ljubav-i.html

Keine Kommentare: