taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 16. Mai 2011

Pejsaž sna....





Poslije tebe je ostalo nebo rastrgano u mrvice boli i ranjeno sunce sa ožiljkom tuge na još uvijek nasmiješenom licu. Ljubav se sakrila u ocean snova i čeka plimu osjećanja da ponovo izroni na pješčanom žalu života. U pauzama između sjećanja i nadanja ulazim u Arkadiju sna, plešem sa vilama i  osluškujem zvuke Panove frule. Nježni tonovi uzlijeću u beskraj svemira i postaju strune, tajanstveno ljepolo, koje krhotine srca slaže u mozaik novog trenutka. Ljeto se vraća u svom punom sjaju na obronke svakodnevice, a moja duša se krije u kamenjaru gorštačkog pejsaža žudnji. Ostao si u sjećanju okićen viteškim znamenjem buntovnika bez razloga, odlutao si džunglom na asfaltu u neki drugi zagrljaj, a ja na obroncima snova oplakujem mrtvorođeno čedo naših zagrljaja. U pastelnoj slici sanjanog raja prekrajam ljubavne pjesme u elegije trenutku. Nekada sam bila okrutna prema daljinama koje su krale trenutke sreće, bila sam nemilosrdna neosjećajući da je tišina eliksir ljubavi. Danas sam postala milostiva, neočekivano milostiva prema razdaljinama u kojima tražim provaliju u koju bih bacila ljutnju i bjes. Osluškujem tonove frule, vilinska dobrota se uvlači u trenutak i vraća me na obalu oceana u kojem sakrih ljubav. Nad uzdrahtalim srcem život titra nekim nepoznatim ritmom. Tigar na kojem sam jahala kroz san i jaganjci koje milovah u Arkadiji me slijede do vrulje iz koje izranjaju pročišćene ponornice osjećanja. Osjećam sol na usnama, velika praznina boli se puni kapljicama vode iz Mnemozinine rijeke lijepih uspomena.



1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

tužan sam radi tvoje poetske tuge....nadam se da ne tuguješ za nekim ko te nije vrijedan?xy