taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 10. Mai 2011

Sjenka sreće...




U onom naglom ljetu se dogodilo čudo. S neba je u moj trenutak sletjela sjenka sreće sa bijelim pticama na dlanu. Anđeosko prabiće se spustilo na uzglavlje i vratilo mi sjećanje na vrijeme prije ovozemaljskog vremena. Začuh tonove simfonije univerzuma i osjetih buđenje u ljubičastom snu. Ti si izronio iz drevnih oceana, šaputao si poeziju suza, gledao si očima boje sna i moje slabosti pretvorio u bijele golubica koje slijeću na Elizejske poljane tvoje duše. Sa dna srca si otrgnuo cvjetove boli i bacio ih u bezdan vremena. Dodirima svojim si oplodio žitnicu sna i život pretvorio u zagrljaj stvarnosti i iluzija, u ples svjetlosti i sjena, igru dana i noći. U dubini tvog pogleda se utapljam u kapljicama meda i mlijeka i sa kože ispirem ostatke nepostojanja, čistim dušu od sumnji i nepovjerenja, hranim srce ljepotom tvoga bića. U ovoj majskoj noći osjetih otvaranje pupoljaka novih ruža, naslutih miomirise dolazećeg ljeta u kojem će se zrcaliti ono naše davno, uvijek prisutno utapljanje u zvucima morskih orgulja. Sa tvojih dlanova se još uvijek šire strune vječnosti i omataju me u tajanstvenim nemirom tvoje blizine. U toj nevidljivoj mreži sretnog trenutka se skriva sirena koja nam ucrtava put ka Atlantidi, zemlji u kojoj vjekuje mir, spokoj i ljubav. Zavladao si sanjanom utopijom i ona u tvom zagrljaju prestaje biti utopija, ona je odraz u tvojim očima, zrcaljenje sreće u dubini tvoga pogleda. Svaki treptaj boje sna postaje prepoznatljivost tvoje duše, znak trajanja u vječno željenoj zemlji čudesa. Sa tvojih usana kaplju riječi kao medovina, pretaču se kao eliksir u dubinu duše i liječe sve tuge, strahove i boli.




1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

divim se i artemidi aleksandrovoj....