Stojim pod suncem i osjećam toplinu svjetlosnog zagrljaja, osjećam sjedinjenje sa spiralnom dinamikom univerzuma, mislim i misao me prisiljava da putujem dalje, da uranjam u riznicu znanja, da uranjam u ljepotu novog osjećanja koje se iz točke prividnog smirenja širi tijelom. Gledam očima duše i pozdravljam jutrenje u sebi, slušam simfoniju boja, osjećam polet u svježini dana u kojem se budim i vidim, uistinu vidim kristalno jasnu sliku mog postojanja u univerzumu. Svjetlost mi putokaz šalje, mislim prostor, naslućujem sebe u njemu i onse sljubljuje s mojim mislima, postaje tirtrajuća energija, prostor koji, istodobno to jest i nije. On je vjetar u mojoj kosi, toplina na mojoj koži, svjetlo u mojim očima, simfonija univerzuma u mojim ušima. Osjećam dinamiku pokreta ritmom titraja energje z koje, obasjan suncem, nastaje kristal, znak izjednačenja materije i energije. U toj blistavoj rešetki na čijim čvorovima se taloži u materiju pretvorena energija, prepoznajem obrise tijela, osjećam u sebi sjedinjenje postojanosti i dinamike, nepromjenjivosti i prmjenjivosti, misli i pokreta. Pod sunčevom svjetlosti iz poezije mojih misli i ljepote sna, tijelo izrasta u pentagram, idealno Platonovo geometrijsko tijelo, zatvoreno u prozračnu kuglu. Trodimenzionalno tijelo se u svojoj kinesferi pokreće i postaje multidimenzionalna ćestica univerzuma. Ona titra valovima misli koje mi šapuću glasom istine:
Pronađi u sebi točku iz koje sve kreće i spoznaj da je krajnja točka zlatnoga reza, oči božje, atom tvoje svjesne spoznaje, Aleph, aktus purus, polazna točka i pokretač evolucije. Ona je u tebi, u meni, u nama. Ona nije samo obilježje savršenosti građe ljudskog tijela. Ona je središte tvog, mog, našeg utjelovljenog uma. Tek kada je spoznaš pokret postaje poezija tvoga misaonog "Ja", poezija kojoj emocinalno "Ja" dodaje osjećaj za pokret, poezija koja širi granice čistog uma, postaje dio tvog bića, nastaje, djeluje i trajeu tebi kao tvoja životna energija. Poezija pokreta je sloboda i budućnost tijela smišljena tvojim mislima, ostvarljiva voljom tvoga utjelovljenog uma. Tvoj um pokretom oblikuje tijelo, ostvaruje ljepotu postojanja, novi život pun novih pokreta. I život više nije samo djelovanje nego postaje sjena i san, zamisao prostora, neograničena cjelina pokreta, kinesfera tvog tijela koje titranjem gubi težinu. Iz svakog novog pokreta struji snaga, nezaustavljiva rijeka novonastajućih oblika.
Taj glas istine je pozdrav izlazećem suncu, himna umijeću pokreta i misaona slika jutra u kojem se budim iz odsanjanog sna o umijeću življenja. Sunce me tada hrani energijom dobrog raspoloženja, moje tijelo se smije i ja se smije s njim. Vraćam se maštanjima iz kojih u mojim mislima nastaju nove misaone slike. U sljedećoj uranjam u Alicin svijet zrcala.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.poglavlje Misaone slike, str. 103.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen