Kao u Danteovoj "Božanskoj komediji" naš unutarnji Raj se može sastojati od krugova koji se koncentrično izdižu u beskonačnost i bezvremenost postojanja. Dinamikom zlaćane spirale se uzdižu do konačne svjesne spoznaje. Beatriče, Giordanova Diana, Cantorov Aleph, istina koja počiva u meni, to je beskonačnost, to je nezaustvljiva i samostvarajuća energija sna. Anđeoska bića satkana od svjetlosti vječne, šapatom drevnoga pjesnika u meni uvijek žive. Kada dvoje Letine djece, Ovnom i Vagom pokriveni leže i skupa pas od nebosklona čine, koliko do točke ravnoteže s zenitom, dok od pojasa se dvoji svako i novu polukuglu reže. Osluškujem stih u kojem se istina o rađanju Anđela zrcali, čujem melodiju pjesnikova Raja i osjećam zrcaljenje bezvremena u sebi.
"Beskonačnost i bezvremenost je tvoj san o svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme?" tihi šapat svijesti, svjetlosno biće u meni potvrdi osjećanje osjećaja, ali ja u svojoj nesigurnosti razmišljam dalje. Možda je to beskrajna veličina bilo kakva prostora, a možda su ipak samo sni, možda je to Hamletova ljuska od oraha u kojoj on postaje kraljem beskraja ili je to ipak samo svjesna spoznaja u meni.
Aleph, misterija početka, Beatriče u Danteu, Diana u Giordanu, netko koga još ne poznam u meni, sve je to možda svjetleća kristalna kugla puna prekrasnih boja i njihovih beskrajnih nijansi, konačno ostvarena, toliko željena, svjesna svjetlosna dimenzija trajanja. Zatvorih oči. Svjetleća točka na obrocima spoznaje izrasta u kristalnu kuglu postojanja.
U toj kugli vidim sebe i oči boje sna kako me gledaju, vidim cijeli svijet, svaki predmet u kojem se zrcali beskonačno mnogo predmeta i ulazim u dubinu postojanja i sve mogu vidjeti u neizmjernom broju različitih strana svijeta tražeći svoju. Pitam se vide li te oči u svojoj kugli mene ili one sanjaju neki drugačiji život. Putuju li te snene oči realnijim vremenom od moga?
U kristalnoj kugli prepoznajem prošlost i naslućujem budućnost. Na trgu cvijeća naše mladosti više nisu tezge i ne mirišu ruže, tu se iz boja rađaju misli pune, neke za sada, meni nepoznate ljepote. Vidim prošle istine i rušenje epoha, vidim u ratovima strasti i taština poginule, vidim i sve preživjele, sva godišnja doba u jednom trenu, u vječnosti koja traje pogledom, vidim Atlasa koji nosi nebeski svod i globus koji se okreće u zrcalima svijesti i tako se umnaža beskonačno mnogo ljudskih sudbina u jednoj jedinoj mojoj sudbini.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://vrijeme-dinaja.blogspot.com/2007/06/beskonanost.html
3 Kommentare:
volim ove fine filozofske šetnje tvojim delikatnim dubinama i uvidima same sebe i postojanja oko sebe.... :)
hvala draga sjenko......malo lutam unutarnjim svemirom.....trudim se uranjati sve dublje i dubljeu tajnovitost naše male riznice..:-)))
i onda sam sretna jer vidim da slično osjećamo, da se borimo protiv istih spodoba u ovom virtualnom svijetu, spodoba koje svojom dušom mute sretni trenutak i flekaju kristalno oblutak......:-)))
Kommentar veröffentlichen