Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše u očima boje sna.

Kao onda tako i sada, kao bezvremenost u svevremenosti postojanja,

kao sretan trenutak u bisernoj niski vremena,

svako jutro kada još snena

uronim u dubinu pogleda,

u ljepotu očiju boje sna,

odlučujem se uvijek iznova za ljubav.

To je svaki puta novi osjećaj

osjećaj koji potvrđuje stari,

to je raskrižje sudbine i

put ka vječnosti.

U kristalnom dvorcu postojanja

u treperavoj duši mojoj,

u srcu uznemirenom

se zrcali lik i ja znam da volim.

Svaki novi trenutak je

nova istina o životu,

novo alkemijsko vjenčanje,

sunce i mjesec u zagrljaju

svijest i podsvjest u milovanju.

Fontana vječnog života ,

njegova i moja slika,

treperave u suzama neba,

blještave u kapljicama sunca

sretne u kristalima sna,

u zvjezdanom šapatu duše,

sjedinjene u osjećanju osjećaja,

u ljepoti života pretvorene u ljubav.

To je poezija mojih misli, ona se ne razlikuje od poezije prirode u koju sam upletena, ne razlikuje od spiralne dinamike nebeskog vretena iz kojeg sam iznjedrena. Ako je stvarna činjenica da se sve u univerzumu ponavlja, ako sam već jednom bila i ako ću još jednom biti i činiti isto što sada činim, onda bih trebala činiti samo dobro da se ono ponavlja. Živim ulovljena u mreži vremena u kojoj ću beskonačno trajati. Sve drugo oko mene će se možda mijenjati, moje tjelo će možda izgledati drugačije, ali ja ću i za tisuću godina biti ista. Ako u ovom ljubičastom beskraju postoje i drugi svjetovi, možda se ja zrcalim u njima kao što se oni zrcale u meni. Slušam vječnu muziku životnih i ljubavnih sfera, uživam u melodiji sreće i šapućem onome koji se zrcali u meni, šapućem tiho da moj glas ne probudi snježnu kraljicu, ne uskovitla njenu gnjevnu energiju koja ledenim dahom uništava ljepotu i lakoću tuđih  snova, koja svojim zagrljajem ne stvara uvijek živuće kristale, nego svojim dahom, već živuće kristale pretvara u  ledenu kišu koja ubija tek iznikle pupljke ljubavi. Slušam šaputanje svjetlosti duše univerzuma  i vjerujem da ću u sretnom trenutku spoznaje uistinu osjetiti zagrlaj duše i materije, sresti  onaj drugi dio sebe, vjerujem da ćemo se sjediniti u sklad prostor- vremena, u svjetlosni zagrljaj vječnosti  i postati kristalna kugla, dvojno biće, ono čudesno biće sa početka priče o nastanku svijeta, biće koje će, u odori ljepote, zauvjek živjeti vječnu, jedino postojeću istinu o životu.

http://dinaja.blog.hr/2009/07/index.html