Herojski zanosi nečeg još nedorečenog, nečeg još nedovoljno objašnjenog u nama, nas izvode iz šume neznanja i odvode zvjezdanim stazama ka litici iza koje se širi beskraj i bezvremenost svjesne spoznaje. Znatiželja i žudnja bude u nama legendarnog lovca, Aktaiona koji po cijenu života teži ostvarenju cilja. Za ideale se umire, a oni izrastaju iz ideja, sićušnih zvijezda koje se pale na našem unutarnjem nebu i osmišljavanju smisao našeg postojanja u prostor- vremenu. Izašla iz drevnog mita, boginja lova i mjeseca je nad moju kolijevku prosula korijandole Orionovog sazviježđa po kojima se energija primum mobile, prvog pokreta kojim krenusmo na ovo tisućljetno putovanje evolucijom, spustila u moj život. Artemida, Anđeo čuvar, dobra vila, svjetlosno prabiće je zaplesalo svoj ples u univerzumu uma i počelo ga spiralnom dinamikom širit u svijest o njemu. Odrastajući u okrilju čuvarice mjesečeva hrama i nebeskih lovišta osjetih u sebi snagu lovca na spoznaju. Dozvolih svijesti da na nebeskom vrancu jezdi kroz nepoznata sazviježđa znanja, da me provede kroz tjesnace spoznaje i odvede do grada sanjajućih knjiga u kojem još uvijek osluškujem šaputavu svjetlost velikih umova. Slijedim te misli i mislim vrijeme i osjećam njegovo titranje u sebi, utapljam se u beskrajnom prostoru osjećaja iz kojeg je izranja trenutak u kojem osjećam ljubav, život i rajske poljane puni kozmičkih cvijetova u sebi. Svjetlosna dimenzija iskri u meni čovjeka i ja osjećam kako se moje misli preobražavaju u osjećanje osjećaja prostor- vrijeme. Spiralna dinamika misli i osjećaja me sjedinjuje sa vrtlogom nebeskog vretena, gradi Jakovljeve ljestve ka vječnosti postojanja.
U jednom sudbonosnom treptaju oka se zaustavih na kristalnom mostu između mudrosti i znanosti i vidjeh veliko svijetlo s početka priče, titranje super struna i začuh šaptanje duše univerzuma i pronađoh odgovor na pitanje,
"Što je ljubav?"
"Univerzum je energija koja mjenjajući svoje oblike, u svojoj osnovi ostaje zauvijek izvorna energija, energija izrasla iz velikog praska, sonata od snova, simfonija boja, LJUBAV."
Ti si tu i kada te nema, čujem te u vjetru zapada, osjećam te u svitanju sa istoka, vidim te u očima neba, prepoznajem te u tajni sjedinjenja znanja i vjerovanja, u istini ovog trenutka buđenja.Ti si tu i kada te nema, tu u ljubičastom snu, u plavičastom svitanju, u tek dolazećem zimskom solsticiju, u strastima koje živim ljepotom istinskog postojanja. Kada uspijemo spoznati, osjetiti, doživjeti, obgrliti tog nekoga u nama, kada osjetimo čudesne treptaje leptirovih krila, kada tijelom poteče šampanjac, kada prepoznamo viteza naših snova, sokola svoga vida, tada se odvažimo i krenemo Nebeskim ljestvama, tim ponekad trnovitim, putem ka nepoznatim sazviježđima spoznaje osjećanja osjećaja. Tada iznenada u sebi otkrivamo još uvijek nedovoljno objašnjeni Danteov san, osjećamo da u sebi nosimo kozmičku energiju, da našim unutarnjim nebom jezde nebeski vranci, da uistinu živimo Božansku komediju i zlaćanom spiralom svijesti prolazimo kroz svih devet krugova ka vječno sanjanom raju.
Onaj tko u sebi probudi usnulog promatrača, tajnovitog stražara na izvoru ljubavi, čudesnu istinu i lakoću postojanja, taj više ne može živjeti u neznanju, taj živi ljubav i pretvara je u svoju istinu o životu.
Slika, Lisa Hunt.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen