Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u svilenkastom tkivu sudbine.

Rodio se pitom na obali zelene rijeke između kamenjara i močvare i kao da je u tom vrućem ljetnom danu udahnuvši gorštačku neukrotivost otvorio izvor  ponorice blagosti koja protiče univerzumom njegova uma. Tri Moire su tkale svilenkasti veo njegova života nježnošću majki koje bdiju nad koljevkama usnule djece. Izrastao iznad velegrada, u kojem je zaokružio intelektualno nasljedstvo, on danas osluškuje šutnju asfalta i voli tužne vrbe u čijim krošnjama pjevaju ptice njegove mladosti. S licem na kojem, ne godine, nego osmijeh ostavlja trag, on sadi pupoljke neprolaznost u zajedništvo. Život otvoren do središta labirinta njegove osobnosti, on prima ljubav i uzvraća nježnost. Imam li  hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori osjećajnih ponornica? Pitala sam se dok smo stajali na delti, tamo gdje rijeka svojom širinom nagovještaje ljepotu svojih ponora i poželjeli dotaknuti izvor. Treperile su oči neba, a južni vjetar nam je dodirivao lica, mješao glasove, budio uspavana srca. Voljeli smo vrijeme i odlutali mliječnom stazom u beskonačnost sna. On je želio da se sve događa u treptajima oka i odkucajima srca, bez prošlosti i budućnosti. Poklonio mi je svoje snove i naučio me osjećati osjećaje. U treptajima oka osjetih da je ljubav sreća i sloboda. Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama. Napustih dolinu zelene rijeke da bi život krenuo dalje, ali ljubav ponesoh sa sobom i vinuh se zvijezdama da gazeći po nebeskoj stazi posutoj snovima odživim san. Bježeći od gluhoće asfalta, na kojem su naše egzistencije pustile korjenje, mi slušamo simfoniju univerzuma i u džungli ljudskih sudbina branimo svoju. I poručujemo svima onima koji nisu odustali od želje da upoznaju sebe,

Ljubav je kad jedan čovjek

ljubav je kad jedna

ljubav je kad

ljubav je,

jednostavno ljubav

jer tek onda kada shvatimo da je ljubav važnija od želje da budemo voljeni onda volimo i onda smo i voljeni. Ljubav je doista sreća i sloboda, događa se u treptajima oka i odkucajima srca. Ljubav nema prošlost niti budućnost, ona je sretni trenutak našeg postojanja, kapljica u rijeci bez povratka, nemirni val u oceanu snova.

Slika, Elihu Vedder. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/2008/05/index.html