Buđenje u Shakespeareovom snu.....

Romeo i Julija, ta nesretna priča, ljubav osvetom i mržnjom ubijena.    

    Uspomene drevne na ljubavne noći i svitanja tužna još u nama žive.

Snivam san o plesu sjena nebeskoga vala

osluškujem tonove Shakespearova žala

pjev slavuja, cvrkut ševe u duši se gnijezde

ljubav je duši sonet snova darovala.

Zaprega od sanja dušom svijeta jezdi,

kočiju sna mjesec smiješkom prati,

srce moje nosi tvoga srca zvijezdi,

sreća se zovom tvoga glasa zlati.

Sniva duša svijeta u carstvu visine, sniva da se život iz sunca suncem rađa dok ljubav simfoniju duše sklada. Sjenka duše moje bježeći od prevara i krađa, bježeć od osvete i mržnje, u tvojoj blizini ljubi sjenku duše tvoje, u kočiji snenoj, u kojoj samo ljubav vlada.

Treperi svemir zvijezdanim kotačem

slap iskrećih boja, žubor noćnog neba,

nazire se tuga koja dušu vreba,

gordijski čvor režem tajanstvenim mačem

osluškujem ljepotu koju srce treba,

u čašu života ja snove pretačem.

U pijanstvu ludom razigrane duše

sjenka oceana sad pučinom pleše

uranjam u dubinu te nebeske vode,

Verona zablješti u srcu slobode,

drevna tragedija svitanjem se ruši

 Venerin pjev bol u grlu guši.

Koračam stazama gdje ljubav vjekuje,

stazama cvjetnim na kojim Amor caruje

živim lakoću koju Afrodita daruje,

srce miruje sretno u dubini duše

slapovi se sreće sa nebesa ruše.

http://umijece-vremena.blogspot.com/