taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 1. Mai 2011

Salome je bila žrtva vremena........Sedmi veo?





Nemilosrdni Bog vremena me vraća u trenutke života legendarene Salome. Zatvorena u krugu mržnje i požude one se cjenkala svojim željama, dobila žudnju na pladnju prevare i izgubila dušu u vihoru vremena. Osluškujem melodiju snova i pitam se što su uistinu njene koprene značile u tadašnjim trenucima postojanja. Sedmi veo, sedam snaga koje nas čine čovjekom, sedam Evinih kčeri, sedam znamenja koja se zrcale u šifri genoma, sedam godina nesreće, sedam godina sreće, sedam zvjezda na sjevernom nebu... Skinuh sedmi veo bez uvijeta i osjetih lakoću postojanja u zagrljaju vječnosti. U lepršavosti svilenih niti vidjeh život, vidjeh odluke i izbore kojima obilježih svoje trajanje u snu. U ovom trenu iskrenosti prema samoj sebi osjećam da je Salome bila žrtva nekih njoj nedohvatnih istina. Sedmi veo je postao oružje nesigurnih, oružje onih koji svoje istinsko lice kriju iza maske  nepostojanja. U jednoj od onih noći kada smo lutali krugovima sanja i tražili most ka nježnosti svitanja novog sna skinuh sedmi veo sa duše i uronih slobodna u trenutak postojanja. Oslobođena prošlosti, osjetih širinu beskraja, visinu beskonačosti i dubinu bezvremena. Vidjeh kako se dileme pretaču u vjerovanje, kako sumnje nestaju u lepršanju korene koju odbacih da bih mogla živjeti. Nestadoše principi, izgubiše se u titrajima tkiva ljubavi. Stihije vremena postadoše umilni lahor sretnog trenutka postojanja. Dozvolih Majci nad majkama da svoju snagu ugnjezdi u dubinu očiju. Nježno svitanje Međugorskog jutra se u dubini duše iskri nijansama nebeskog cvijeta i tonovima klapske pjesme koja mi potvrđuje da je cijelina više od sume djelova. U skladu glasova koji najavljuju jutro ukazanja vidim Grabovinu i sve neobjašnive tuge nestaju lepršanjem sedmog vela koji skinuh sa lica ne očekujući nešto za uzvrat. Salome je bila žrtva vremena u kojem je živjela. Probudih se u ovome ovdje i ovome sada i spoznah da je sedmi veo krao trenutke istinske sreće, bio je barijera ka spoznaji dubine duše u kojoj ne postoje prevare. Skinuh ga i vidjeh kristalno jasnu sliku postojanja u dubini očiju boje sna.  






Keine Kommentare: