U tišini noćne ljepote u zagrljaju srebrenkastog sjaja mi ponekda budni snivamo, uranjamo tijelom u svilenkast postelju, u paperje satkano od vlati nevidljivih sjenki, a mislima lutamo nedohvatnim daljinama, u beskrajnosti željenih odaja u kojima dušom često bivamo, lutamo beskonačnim visinama, ronimo oceanskim dubinama, topimo se u novim dimenzijama i tražimo ono tajnovito svjetlo početka, bljesak života, luč koja nam se danju čini jako, jako daleko. Odlazimo u beskraj svemirskoga sjaja, zaustavljamo se u dimenziji našoj svjesti nepoznatoj, u odaji tišine, u odaji još ne pronađenog mira, odaji samo našoj uvijek snenoj duši znanoj, odaji u kojoj ne postoji zemaljska, nego nebeska sila, odaji u kojoj nesvijesno slijedimo Anđeoskih bića roj, uranjamo u treperenje superstruna, lepršamo bezvremenim tijelom i postajemo iz drevnog alkemijskog vjenčanja iznjedren ljubavni spoj. Na vratima vremena se opraštamo od otkucaja zemaljskoga sata, lebdimo svijetom Platonovih ideja, iznenada je vidimo, tu dimenziju tajnu i drugujemo sa svjetlošću svojom, snagom želje otvaramo neka nova vrata iza kojih se san iskri čudesnom ljubičastom bojom. U zrcalima duše blješti naše bezvremeno tijelo, čudnovato kao Piccasov razbijeni lutak, ali razigrano u dimenziji novoj nas poziva na beskonačne bezvremene svjetlosne pute. U kristalnom labirintu satkanom od sanja se ukazuje daljina nova, u vrtnji sudbinskog vretena, u dubini tog tajnovitog zdanja naziremo velike nebeske majke skute, naslućujemo da postojimo u zagrljaju želja i žudnji i osjećamo da je sve što mislimo tkivo naših davnih snova.
Uranjamo krišom u taj novi svijet, hrabrimo sebe i dušu na novi svjetlosni korak, na zagrljaj iz kojeg se rađa novi cvijet, cvijet pun mirisa, pun novih osjećanja, kozmički cvijet u kojem se sjedinjuju svjetlost i tmina, okus života često sladak, a ponekad za osjetila duše, za osjećanje osjećaja, nazvan imenom bez istinskog saznanja, prozvan nedifiniranim pojmom iz riječnika drevnih vjerovanja, riječju koja izaziva neugodu u dubini svijesti, atributom koji nesreću mrijesti, pridjevom koji nas u ka vječnom pitanju vraća, kakva je razlika između riječi neželjeni korak i neugodno gorak. Lahorasti ugođaj ove igre riječi miluje nutrinu, osjećam kako simfonija boja gradi osjećajnu dugu, u beskraju unutarnjeg neba osjećam trenutka blizinu i oslobađam se riječi, pojmova i znanja koja vode u duševu tugu. Na vratima vremena, na portama svijesti osjećam otkucaje unutarnjeg sata i pozivam svaku srodnu dušu da u zagrljaju svijetla prođe kroz ta neznanja vrata, da odbaci proročnstva neukih stvorenja, da povjeruje onome što unutarnje oči oduvjek i zauvijek vide, da prestane pobijati znanje koje u svojoj duši krije, da krene korakom bezgranične moći, da osjeti, da spozna, da razumije, da doživi, odživi i proživi bezvremenost sretnog trenutka uranjanja u beskonačne snove. Tu u dubini svijesti u mnogodimenzionalnosti našega uma se cijeli univerzum skrio, tu u nanogradu našeg postojanja nanosekunde broje naše vrijeme, tu trepravi i sneni Anđeli bez krila grade svjetlosni most između nas i univerzuma.
Kada svijesna pod kopljima dnevne svjetlosti promatram slike renesansnih majstora, kada promatram umjetničkim kistom naslikana nasmiješena Anđeoska lica i njihova malena krila pitam se što su osjećale njihove duše kada su ljepotom kitili svoja djela. Umjetničko djelo je slika duše, ogledalo srca, snaga uma. Već poruka ispisana na ovoj Anđeoskoj karti ljubavi dokazuje da se Anđeli kriju u nama samima, da su oni ono lepršavo, drhtavo, trepravo osjećanje osjećaja kojemu ponekad ne znamo darovati ime. Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnoj stvarnosti objasniti da su kičasti Anđeli koje kupuju na sajmovima samo simboli onoga što bi trebali osjetiti u sebi, da su oni tek materijalizirana slika svjetlosne dimenzije koja iskri u svakom čovjeku. U Einsteinovom snu se snaga Anđela bez krila krije, u superstrunama, koje svjetlosnom muzikom skladaju odu našem postojanju, istina naših snoviđenja nad našim životima bdije. Tek zagrljajem znanja i vjerovanja, drevne mudrosti i nove, sve poetičnije, znanosti možemu u sebi naslutiti postojanje Anđeoske snage i nježnost svjetlosnog zagrljaja uma.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen