Dorifor je Polikletova brončana skulptura mladog atlete-nosača koplja. Statua nam pokazuje mladog sportaša koji je težinu cijelog tijela prebacio na desnu nogu, dok mu je lijeva noga savinuta u koljenu i povučena malo natrag u zglobu kuka, a tlo dodiruje samo prednjim djelom stopala. Tijelo mu je malo zakrenuto, te se doima u blagom pokretu. Usprkost poimanja pokreta, ta statua odaje harmoniju čovječjeg tijela, ali ukazuje nam i njegov osjećaj održanja ravnoteže u pokretu. To je prikazano položajima uporišne noge i noge u pokretu. Iznad uporišne noge je zdjelica malo povišena, a rame lagano spušteno, iznad noge u pokratu je zdjelica spuštena, a rame uzdignuto. Takvim položajem dijelova tijela skulptor je želio u promatraču probuditi spoznaju za harmoniju pokreta koja proizlazi iz spiralne dinamike čovjekove životne energije i zakona zlatnoga reza. Statua je izrasla iz spiralne dinamike Polikletovih misli, energije njegovih osjećaja i po zakonu zlatnoga reza pa dok je promatram u meni se budi osjećanje osjećaja ljepote i sklada građe ljudskog tijela.
Da posjedujemo osjetilo kojim bi zaista gledali, slušali, mirisali ili dodirivali pokrete tijela, osjetili bi da nijedan pokret nije linearan, vidjeli bi da je spiralno - valovit, čuli bi otpor zraka, mirisali prostor iz kojeg on izvire i dodirivali tragove koje za sobom ostavlja. Pošto ne posjedujemo to osjetilo probudimo u sebi svijest o trenutku, svijest o tom našem osobnom "sada", zamislimo spiralnu dinamiku misli, pokušajmo osjetit ritam svojih pokreta i slijedeći zlaćanu spiralu proizašlu iz zakona zlatnog reza spoznati trodimenzionalni prostor u kojem ritmički titraji naše životne energije oblikuju u nama i oko nas dimenziju našeg osobnog vremena, trenutak svjesne spoznaje.
Spiralnu dinamiku objašnjavamo činjenicom da svaka prostorna jedinica posjeduje uvijek dva pola, koji se pokretom međusobno nadopunjuju. Tu pojavu srećemo u prirodi. Magnetsko polje sa sjevernim i južnim polom, električno polje sa minus i plus polom, stvaranje oblaka sa ciklonom i anticiklonom, atomi s protonima i elektronima, čovjek sa unutarnjom i vanjskom stranom svojih udova te ljevom i desnom stranom tijela. To je vječna dinamična simetrija u prirodi, koja se na koncu potvrđuje ljudskim tijelom i usklađivanjem njegovih pokreta. Kinezi su tu prirodnu pojavu, u svojoj filozofiji, nazvali yin i yang, međusobno djelovanje ta dva suprotna pola postojanja je za njih uzrokom nastajanja Chi, životne energije.
Po principu spiralnog gibanja nastaje dinamika pokreta tijela i uspostavlja se unutarnja i vanjska dinamička ravnoteža čovjekovog postojanja u svijetu u kojem živi. Proučavanjem kineziologije, anatomije pokreta spoznajemo činjenicu koje, u svakodnevnom životu, nismo svjesni. Svaki, pa i najmanji pokret našeg tijela nastaje po principu spiralno- valne dinamike. Pri svakom pokretu unutar zgloba iz kojeg on kreće je, pored sastavnice jednostavno spoznatljivog savijanja i ispružanja zgloba, uključena i sastavnica rotacije zglobnih dijelova, a u vremenu trajanja pokreta i sastavnica ritma njegovog izvođenja.
Prema tome naše psihičko, duševno i fizičko djelovanje u svakodnevnom životu proizlazi iz spiralne dinamike svih naših tjelesnih ustrojstava. Da bi stvarno to spoznali i u sebi probudili svijest o tijelu, duši i pokretu trebali bi si pokušati stvarati prostorne, misaone slike pojedinih dijelova tijela.
Zbog spoznaje skladnog sjedinjenja duše, tijela i pokreta sa prostorom to bi trebale biti slike kugli u koje ćemo smještati glavu i vrat, ramena s rukama, kralježnicu i prsni koš, zdjelicu i kukove s nogama. Zamislimo zlatnu spiralu, slijedimo njen dinamički put po zakonu zlatnoga reza po kojem je naše tijelo građeno. Krajnju točku, za nas vidljive i izračunljive zlatne spirale nazivamo oči Božje. Zamislimo tu zadnju točku kao vrelo iz kojeg izviru naši pokreti. Tada možemo osjetiti da u zglobu vlada dinamička ravnoteža i da je zglob izvor spiralne dinamike, kojom pokret dalje usavrašva sklad prostora zgloba, a time i harmoniju u prostorima duše i tijela, ostvaruje svjetlosni zagrljaj sjedinjenja duše i tijela i harmoniju našeg postojanja u univerzumu. Svijest o pokretu nije statična slika tijela, nego je to proces koji se razvija dinamikom energije naših misli i osjećaja. Gibanje nije ni trenutačno ni prolazno stanje živuće materije, nego je njena jedina stvarnost. Mi nemamo osjetila za osjećanje materije, mi ne osjećamo kožu, ne osjećamo mišiće, ne osjećamo kosti, mi osjećamo materiju tijela kroz ritam i dinamiku titraja energije, dakle vječnih pokreta unutar materije tijela, vječnu spiralnu dinamiku energije koja naše tijelo sjedinjuje u cijelinu, a cijelina je više od sume njenih djelova.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Zlatni rez" str. 33
poglavlje "Svijest o umijeću pokreta" str. 145.
http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29094
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen