U spiralnoj dinamici svijesti, u beskraju mogućnosti koje nam mozak svojim neprekidnim radom nudi, leži i tajna onoga što mi nazivamo ljudskom naravi, karakterom, duhovnošću. U njegovom djelovanju su pohranjene naše osobnosti, naše želje, naša stvaralačka snaga, naši osjećaji i naša misao o svemu tome. U glavi nastaje ljubav, mržnja, sjećanje, tu nastaju tuge i strahovi, pamćenje, spoznaja i doživljaj, kaže nova znanost o mozgu i potiče me na razumjevanje te izjave. Postavljam si pitanja da bih na njih pronašla odgovore. Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi? Šta mi to osjećamo kada milujemo dragu nam osobu, svoje dlanove ili je to pak njegova koža? Šta osjećamo kada nam se usne spoje?
Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
Tvoje usne dio mene,
ruke u klupku neznanja
zapletoše stvarnost u
klupko snova.
Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
tvoje usne
ozon sreće,
a nebom je klizila ponoć
šireći miris
navlažene svile.
Poezija izrasta iz vrtnje zlaćanog vretena osjećaja koje neznamo i nemožemo opisati. Mozak pri tome radi, stvara nove sveze kojima pretvara krv u šampanjac u našim žilama, ali ja još uvijek ne znam osjećam li ja moje dotaknute usne ili tvoje? Gdje se nalazi okus čokolade? U čokoladi samoj ili u mojoj glavi? Zašto ja ne volim čokoladu? Zbog njenog okusa ili zbog nekog novog sklopa nastalog okusom čokolade u mojoj glavi?
Noćas je vjetar
odsvirao requiem
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja
i odnjeo pepeo strahova
Noćas sahranih boli
na groblju bezimenih
na horizintu kliknu zora
slaveći Fenixov let.
Stihom pričam o revoluciji u mojoj glavi izazvanoj riječima koje šampanjac u mojim venama pretvaraju zamrzlu rijeku punu strahova. Što se događa u mojoj glavi kada sam tužna? Što je to što moje misli pretvara u poeziju vode? Zašto prestajem plakati kada mi njegov osmijeh dotakne obraz? Jutros je u sivilu jesenjeg umiranja, nečujna kao nježnost, kraj mog uzglavlja snove skupljala utjelovljena želja svih prošlih godina, majka rađanja, vječna boginja ljubavi.
Naslutih zoru u kutu duše snene,
odlazak noći što se u srcu skriva,
mirise zvjezda, mjesečeve mjene,
sonata jutra sve opojnija biva.
Buđenje tkano od treptaja sreće,
leptirasti se snovi oko mene roje,
treperavu rosu na laticama broje,
u usnuloj svijesti niče novo cvijeće
Zračak probuđenog sunca se kroz maglu svijesti probio, lahorom ljubavi je oblak tmine sa duše odnio u bezvremene daljine, simfonijom boja jeprobudio srce i tek naslućene pupoljke okitio kristalima svitanja . Venera uvijek bdije nad našim buđenjima. Sneni neprimjećujemo njene duše sjenu, neosjećamo drhtavu ruku koja bdije nad našim snoviđenjima, dlan koji brani mlado vrijeme šireći srcem radosti pjenu. Godine se broje, mjeseci, dani, trenutci se nižu, Venera, boginja vjerna nam ljepotu života daruje, milovanjem njenim se umijeće umijeća u nama budi, misli se u osjećanje osjećaja uzdižu, da ljubav u našim bićima vjekuje. Pišući pjesme pronalazim odgovore u tvrdnji da naš mozak i misaono- osjetilno- osjećajni u nama djeluju zajedno, da se tu u univerzumu uma iz trenutka u trenutak događa revolucija, vječni i neprekidni rat svijetova. Probuđena šaputavom svjetlosti osjetih buđenje života.
On osmjehom obrisa suze
s moga obraza
i reče mi
ja sam tu, ali
ja sam umoran
budi kraj mene,
budi tu,
dozvoli mi
da budem kraj tebe
da ne budem sam.
Zatvorih njegov šapat među dlanove, i podignuh ruke ka izlazećem suncu i vidjeh dva srca sjedinjena u ovom velikom svjetskom nemiru. Rat svijetova. Čudesna revolucija je u našim glavama. Tu na vrhu svijeta u maglovitom oblaku snova prolazi naš život.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Revolucija u glavi" str.29.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Starčević, Zagreb, 1987.
Slike, Freydoom Rassouli, Emma Hack.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/2008/11/index.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen