Uronih u vrtnju nebeskog vretena, odlutah svemirom snova, bespućem ametistnog sjaja koji u sebi veliku tajnu, seobu vječnih duša krije. Osluškujem simfoniju boja, orkestar satkan od svjetlosnih bića. Gledam osmijeh neba, osjećam u njemu se jedna odlutala duša meni smije, iz zvjezdanog praha ona, moja snovolovka vrtnjom tajnovitog vretena košaricu slaže iz koje na moju snenu dušu kaplje sreća. U košarici spletenoj od sedefa mjesečeva sjaja krije se i jedan biser bijeli, u svjetlosnom zagrljaju bezvremena je izrastao do beskrajnih širina u njemu se zrcali ljubav, sreća, život, univerzum cijeli. Miluje me svjetlost nebeskih visina, miluju me misli, osjećanja, osjećaji drevnih pradjedova, a ljubav se u šapatu zvijezda zlati. Čuvarica mjesečeva hrama napinje svoj srebrenkasti luk i strijelicom iznjedrenom iz pjeska i pjene daruje dušama svjetlost sjajnu, lebdi na svilenkastoj niti vrtloga snova i nježno dodiruje bisernu ljepotu bajnu, ne dozvoljava joj da prestane rasti. Spiralnom dinamikom novih izazova ona zaustavlja zemaljski plač, zlaćanom spiralom vječnost pretvara u tren, iz rajskih poljana svojim dlanovima odstranjuje tuge drač, u srcima ljudskim budi život lagan, lijep i snen. U beskraju kristalnog bezvremena odzvanjaju zvona sreće, zaglušuju žalopojke, zvijezde trepere na balu svemirske noći, otvaraju nove Jakobove školjke, dokazaju ljepotu Venerine moći. Večernja zvijezda se dolazećim dušama smiješi, uvlači ih u nebeski ples, poziva ih na kozmičko sijelo i šireći zvjezdani krijes daruje svim dušama svoju ljubav smjelo. U svemiru snova, u dušama otišlim u bezvremenost nebeskoga sjaja bijeli biser raste cvijeta, postaje kozmički cvijet iz kojeg samo ljubav kaplje na zemaljski svijet. Slavlje osjećaja na današnjem otišlih duša piru iskri nježnom muzikom bezvremenih osjećanja, simfonijom boja se utaplja u misaonom viru i ljubavnom sonatom izranja u našem malom svemiru.
Slika, Freydoom Rassouli.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen