Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u odeonu snova.

Mirišljavom simfonijom uranjam u beskraj, dubinu tvoju

zvukovima sonate od snova nježno dotičem zlaćanu kosu

rapsodijom svemirskog rapsoda okupah snenu dušu svoju

himnom životu taknuh kozmičke cvjetove, darovah im rosu.

Elegijom skladanom od tamjana misli šire tajnu mirodiju

izranjaju iz osjećanja osjećaja, iz svemira, iz njegove širine,

šaputavom svjetlosti duše se prelijevaju u muzičku čaroliju

uzdasima srca iskre melodije davne tuge, tihi jecaj daljine .

U Odeonu snova svemirski orkestar svirkom širi osjećanje

osjećajnost se u akordima srca skriva, ćuti ih duša moja

note ispisane prahom neba u sebi kriju spoznajno znanje

baladu pjevanu anđeoskim glasom šapuće draga duša tvoja.

Milovanje, nježan dodir dolutao sa dlana mi zvukom pristiže

iznjedren iz rajskih poljana u beskrajnom polju duše cvijeta,

nježan lahor ljubavnoga žara, biće moje ka ekstazi sna uzdiže

postajem treprava struna, zvuk iz odeona nezemaljskog svijeta.

Radosna kupka zvonkih tonova, melem duši, tvoja nježna misao,

utkana u nebesko carstvo, rađa u arboretumu mirise mandarine

notama srca si odu ljubavi skladao, zvjezdanim slovima je pisao

da u biću mome, u odeonu strasti nova svjetlost osjećanja sine.

 

Miris jasmina donose, riffovima nebeske gitare, stražari vremena

u postelju od drevnih snoviđenja iskre svjetlosnu simfoniju meku,

u krevetu od maslinovog drveta titra cantata za tebe skladana,

lepršava simfonija svemira koja se slijeva u bezvremena rijeku.

Iz poezije ruža se, titranjem tkiva uspomena, širi tajnoviti miris,

uranja u dušu, miluje srce, dodiruje svijest, izranja nove snove,

svjetlošću svojom prožima tijelo, stvara snoviđenja drevnog obris,

gubi se u beskraju, iz bezvremena šalje osjećanja osjećaja zvukove.

Slika, Vatroslav Kuliš

http://umijece-vremena.blogspot.com/