Naša stvarnost je višedimenzionalna, tvrde znanstvenici danas i otvaraju nam brojne puteve k njenoj spoznaji. Nema reinkarnacije izvora iz kojeg smo krenuli na ovo dugovječno putovanje evolucijom. Izvor je samo jedan jedini, energija je samo jedna jedina, ona ne treba posrednike, ona sama iz sebe izrasta i razljeva se svemirom i dotiče svakog čovjeka, svako živo biće, svaku travku i postaje život. Srednjevjekovni inkvizitori su pokušali posredovati između izvora i čovjeka i dokazali da su posrednici razumjeli, ali nisu osjetili, nastajanje te energije, da posrednici i danas okreću vodu na svoj mlin, da oni toj vječnoj energiji oduzimaju svojstvo stvaranja svjetlosnih prostora i vremena, zagrljaja duše i materije iz koje izrastaju kristali svijesti, naši vječni šutljivi učitelji.
"To je svojstvo još nedokučenih, najsitnijih struna iz kojih smo satkani i mi i univerzum . Tri kvantna broja su nam dokazala postojanje kvanta, najmanjeg djelića energije. Na Deskartesovim koordinatama prostora ta tri broja određuju njegovu trodimenzionalnost, ali još uvijek ne potvrđuju dimenziju vremena, trenutak u kojem dolazi do skoka, tog čudesnog nevidljivog Boga u prirodi, nazvanog paketić energije",govore nam danas sanjari. Jedan čovjek je u svom intelektualnom ludilu, tražeći sebe u beskraju mikrosvijeta, otkrio i četvrti kvantni broj, dokaz za rotaciono gibanje elektrona. To je, za sada, još uvijek samo misaoni dokaz postojanja dimenzije vremena u atomima, dimenzije koju Wolfgang Pauli nažalost nije nikada uspio pronaći u sebi. On je naslutio i postojanje neutrina, drugi su njegovu slutnju dokazali dokazavši da je neutrino u stalnom međudjelovanju s materijom, on ju stvara i razgrađuje u istom trenu. Neutrino, najmanja uistinu dokazana čestica, je danas osnova za dokazivanje svojstava tajnovite tamne energije, koja čini najveći dio univerzuma i djeluje na njegovo širenje. Bez električnog naboja neutrino se spušta sunčevim zrakama u našu atmosferu i prolazi nevidljiv i neosjetljiv kroz nju, ulazi u zemlju i prolazi kroz nju, ulazi u naša tijela i napušta ih. Neutrino putuje neopažen univerzumom i našom plavom ljepoticom, dotiče nas svojim postojanjem u svemu u nama i oko nas i možda je u njemu skrivena i tajna čudesne energije koja je stvorila svijet. Drugi znanstvenici su istovremeno uspoređivali dokazane matematičke simetrije u prirodi sa Bachovim sonatama i pronalazili slične ritmove u gibanju najsitnijih čestica atoma, ritmove koji su im odavali da univerzum u svom nastajanju sklada simfoniju životu u njemu. Umjetnost skladanja je izražavanje neizrecivog. Proizašla iz čovjeka i njegovog osnovnog ritma, muzika je akustična slika umjetnikove duše. Svijet atoma se sve više i više uspoređivao sa virtualnim nebeskim orkestrom, a u tom atomarnom sustavu je čovjek zauzimao sve važnije mjesto.
Čovjek satkan od nedokazljivog postojanja titrajućih struna, postaje instrument u tom virtualnom orkestru.
Plavi planet u našem malom univerzumu nas, nas ritmom disanja, podsjeća na sva tijela koja posjedujemo, podsjeća nas na iluziju vječnosti i beskonačnosti skrivenu u konačnosti našeg fizičkog tijela i na to da mi svojim svjesnim postojanjem sudjelujemo u nastajanju glazbe sfera.
Osluhnimo tu bezglasnu muzičku fantaziju, spoznajmo zagrljaj duše i materije, zakoračimo u kristalni zamak naše svijesti, odmaglimo okna spoznaje, dozvolimo unutarnjem suncu da sklada uvijek novu melodiju boja, da iskri rubine, safire, smaragde i dijamante iz kojih blješti znanje, osjetilnost, osjećanje osjećaja.
Oslobodimo li se dogmi, oslobodimo li se posrednika koji nam prevode Božje riječi, oslobođamo i tijelo iz okova nametnute nam čvrste materije. Tada ćemo spoznati da naše tijelo nije samo oklop u kojem živi naša duša. Tijelo i duša sjedinjeni u našem malom univerzumu nam dokazuju postojanje božje iskre u nama, iskre koja nas sjedinjuje sa svemirom. Kada to spoznamo i osjetimo tada osjećamo da ni plava planeta, naša majka Zemlja po kojoj, često nesvijesno, koračamo nije nesalomljiva. Tada osjećamo njenu krhkost i ranjivost i onda možemo svijesno sudjelovati u zaštiti okoliša. Jedino iz nas samih možemo poštovati i slijediti zakone po kojima je nastao svijet u kojem možemo živjeti jednostavno i ugodno. Tada osjećamo da sudjelujemo u stvaranju energije s tog tajnovitog izvora da je osjećamo u sebi i postajemo uistinu slobodni u bespuću Božjeg sna, pustolovi koji mogu zaploviti na Proustovoj galiji punoj još neotkrivenog blaga ka izvoru svijesnosti spoznavajući da smo i sami dio tog čudesnog sna i da u nama samima treperi energija Stvoritelja te da u sebi nosimo anima mundi svijesni da bez nje nebi bilo ni univerzuma ni nas u njemu.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb 2006.
poglavlje "Misaoni dijalog" str, 175.
poglavlje "Stvaralaštvo kao svojstvo" str. 178.
Slika, Kandynski.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=21824
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen