Cijeli univerzum se zrcali u kapljici rose na zrncu zvjezdanoga praha, na zrnu pijeska, na latici kozmičkoga cvijeta. Kristalna suza neba u sebi nosi eone, stoljeća, desetljeća, godine, u njoj se smjestio život tako jednostavan i lijep. To malo iz prirode iznjedreno čudo, treperavo i blješteće zdanje ludo, ta mala vremenska igrarija, božjeg sna sanjarija u sebi skriva poeziju kiše, u sebi nosi kristalnim slovima ispisanju svih životnih kapi antologiju. U biseru na dlanu vremena ona ljubavni stih piše, njome zaljubljeno srce diše, iz nje lahor sreće puše, u sebi sjedinjuje sve uzdrhtale duše. U kristalu svete krvi ona svaku tugu i nesreću u šaputavu svjetlost mrvi, ona bezvremeni putnik ljudskom nutrinom u sebi misli- osjećaje- osjećanja krije, ona blještava i snena nad čovjekovom sudbinom bdije, ona u dubini duše ljubavnim žarom vrije i tijelo svojom svevremenom snagom grije. U jednoj jedinoj kapljici rijeke bez povratka se povijest čovječanstva zrcali, porijeklo života se u njoj ogleda. Ljubavi, rađanja i umiranja nosi u sebi ta čudesna kap, iz nje i njenih družica je satkan čovjekove sreće slap, ona postojana preživljava sva duševna stanja, unutarnje oluje, zrakama unutarnjeg sunca se životu smije, čovjekovom tijelu, tom hramu satkanom od kristalnih niti, život daruje i u rijeci vremena nikada ne samuje. Čovjek, ta kristalna suza na dlanu svevremena, je najčudesnija kap u kojoj se zrcali mudrosti, znanja, ljubavi i vjerovanja slap.
Slika, Josephine Wall
http://vrijeme-dinaja.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen