Osjećam tvoju blizinu na stazama koje nestaju u snovima i izranjaju na obzoru praskozorja. Dugo, dugo putovanje od jučer do danas se zrcali u šapatima novoga svijeta u kojem se na tvom ramenu budim sretna. Lutali smo putevima inače nedohvatnih daljina, otvarali vrata vjetrovima koji zaglušiše sjećanja na dugu tamnu noć bez sna. Mjesec ruža nagovještava miomirisan san i vijugave ceste ka vrhu svjetlosne planine na kojoj na nas čeka Kairos zaustavljen našim žudnjama. Proljeće se razcvjetalo rapsodijom novih boja u kojima klija sjemenje ljubavi. Trenutak postaje vječnost u kojoj se ogledaju svi naši tragovi. Na laticama cvijeća nebeske nutrine se bude leptiri i oplođuju elizejsko polje novim željama. Na dlanu vremena se zrcali tvoje srce u kojem se ogleda moje, a leptiri sa tvojih usana donose okus meda i sjećanje na dugo, dugo putovanje ka praskozorju novog sna.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen