Na blagim padinama zemaljskog raja postoji mjesto, sudbinom darovano nama,
skriveno od očiju, bezglasno za uši, bez okusa i mirisa, od tajnovitih niti satkano,
u njemu se tuga srećom iskri, kamen kristalom sjaji, svjetlost tminu tiho slama,
jedinstveno, različito, u svemirskim visinama začeto i zlatnom spiralom poslano.
Na vrhuncu svjetlosne planine, u žiži svijesti se ono krije, tu jednostavno postoji,
u asimetriji rođeno, simetriju širi, dinamikom se u sklad širi koji se umom odaje,
iz svjetlosnih niti nevidljivom rukom piše note, sklada simfoniju u pastelnoj boji,
zagrljajem svojim suprotnosti i različitost u ljepotu sjedinjuje i životu život daruje.
U dimenziji kozmičke svjesnosti zlatnim slovima je naznačen taj nevidljivi kraj,
po zakonima svemirske spoznaje se lakoćom i ljepotom postojanja lebdi njime,
na putevima svestrane energije mnogozvučje razuma tad postaje unisoni izričaj,
iz vrtnje unutarnjeg vretena izranja svjetlost i zracima svojim grli sve sa svime.
Po zakonu zlatnoga reza, iz tog tajnovitog mjesta se širi energija nevidljiva sjaja,
struji, savija, uranja i izranja, sjedinjuje i razdvaja, ali nikada snagu ne mijenja,
izvire iz nepoznatog izvora, u neznanu vrulju se slijeva bez početka i bez kraja,
ouroboros, kozmička zmija, aleph, beskrajnost bezvremena božanskog htijenja.
Contraria sund complementa, smaragdnim slovima na tabuli svijesnosti piše
zagrljajem vječne dvojnosti, plesom svjetla i tmine iskri oduvijek snagu novu
milovanjem svojim osjećanje osjećaja rađa, veže površinu tijela i dubinu duše,
odkucaji srca, žubor svete krvi, romor leptira u glavi se njenim imenom zovu.
Slika, Vladimir Kush
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen