taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 4. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u tvrđavi od svijesti.






U tvrđavi od svijesti se rađa tajanstvena dobrota iz koje život zrači
taj prostor- vrijeme sreće i sanja, misli i osjećanja izrasta iz nečega
uzdrhtali leptiri lepršaju, mirisi procvjetlog cvijeća postaju sve jači
treperave strune preludij duši skladaju, srcu daruju silu sna jačega.

U tom najčudesnijem zdanju svemira se događa lagan kozmički let
leptirići, mirisne latice osjećanja osjećaja se s mislima uvlače u san
uspavljuju sluh, glas i vid, slažu sjećanja i uspomene u ponoćni slet
jutrima mijenjaju svoje poslanje, bude osjetila da urone u novi dan.

U tom gradu sanjajućih knjiga se bez osjećaja ništa nebi događalo
u njemu bi mrtvilo osjećanja vladalo, nikada nebi zaiskrilo znanje
bez njega čovjek nebi sanjao, nebi mudrost sticao, sebe odspavao,
u tom vječno budnom gradu iz misli izniču želje, snoviđenja, sanje.

U toj knjižnici unutarnjeg neba mudrost znanjem grli biće svako
na policama njinim svijetlost dodiruje i sjedinjuje dušu i materiju
kristalnim slovima ispisuje poeziju, riječima daruje značenje lako
u odajama punim čudotvornog štiva sve pretvara u života energiju.

U prostor- vremenu misaone snage svatko spoznaje, živi svoju istinu,
netko ponekad uzdigne glavu i iz neznanja za sreću zahvaljuje Bogu
nespoznavajući da mu grad sanjajućih knjiga daruje ljubav i bistrinu,
da u njemu cvijeta spoznaje cvijeće, miris svijesti iskri ljubavi drogu.

Mozak, tvornica snova, grad spavajućih knjiga ne uranja u snivanje
on vječno budan tkivo snova i života tka, uvijek spozna slučaj hitan,
uvijek budan, kristalno jasan, uvijek spreman na primanje i davanje.
Zakoračimo u ljekarnu uma, u snagu znanja, u trenutak životu bitan.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Mozak", str, 27.

Slika, Jacek Yerka

Keine Kommentare: