taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 6. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše na zvjezdanom igralištu unutarnjeg neba.







Izjava, ja poznam moje tijelo, ja vidim njegove čakre, ja čujem tonove njegove simfonije boja i prilagođavam se njegovim potrebama, je laž, prevara samoga sebe, prevara onih mudraca koji su osmislili spiralnu dinamiku spoznaje. To nije pravi odnos prema sebi, a ni prema tijelu. Da bi radili u korist svoga tijela, da bi održavali i razvijali njegovu urođenu mudrost, mi moramo ponekad raditi protiv njega. Spoznati tijelo, njegove želje, njegovu mudrost, osluhnuti svjetlosnu muziku njegova zlaćanog vretena, vidjeti njegove obrise i njegove proporcije, prirodnu savršenost njegove građe i njegove zahtjeve je zvjezdani put ka stvarnom spoznavanju univerzuma uma u kojem ono postoji. Po zakonu zlatnog reza ljudsko tijelo se dijeli u dva nejednaka dijela koja čine savršenu cjelinu. Zakon zlatnog reza nam olakšava svjesnu spoznaju odnosa među djelovima tijela i razumjevanje njegove dinamičke ravnoteže. Spoznavši urođene pravilnost u građi tijela moramo se svjesno pozabaviti promjenama koje se s vremenom događaju u njemu i onda početi raditi protiv njih. Promjene na tijelu nastaju obično u nekim, za naš um, skrivenim izvorima i one počinju puno prije spoznaje njihovih vidljivih i osjetljivih posljedica. Nešto se ugnjezdilo u tijelu i mjenja ga bez moje volje, umrtvljuje ili uzburkava ritam peristaltike unutarnjih organa, mijenja djelovanje vegetativnog nervnog sustava koji djeluje bez svjesne volje moga uma, uzburkava vrulju iz koje izviru hormoni koji upravljaju  osjećanjima, iskrivljuje kičmu, koči vrat, deformira koljeno, širi stopala, stvara ružne naslage na bedrima, u struku, itd. Razmišljajući o vidljivim i osjetljivim promjenama, tražim načine, koji bi mi mogli pomoći u rješavanju tih problema. Mi sami odlučujem o budućnosti našega tijela. Što ranije postanemo svjesni nepotvrđenih strahova, nedokazanih postojanja virtualnih neprijatelja, loših navika, nepotrebnih napinjanja mišića, premale upotrebe i krivog opterećenja zglobova, lakše ćemo se osloboditi pogrešne predstave o tijelu, osjetiti i zaustaviti proces gubljenja unutarnje dinamične ravnoteže i spriječiti početak gubljenja motoričkog pamćenja. U privatnom životu, na poslu i u obrazovanju, doživljavamo stalno promjene, upoznajemo nove ljude, stičemo novo znanje, čitamo nove knjige, mjenjamo stanove, gradove pa čak i države i svakom novom promjenom postajemo bogatiji iskustvom. Činjenica je da u tom procesu obrazovanja i oblikovanja života zaboravljamo na tijelo, njegov daljnji razvoj i usavršavanje. Naše tijelo može puno više od izvođenja navikom stečenog pokreta. Uključimo li snagu svog utjelovljenog uma, spoznat ćemo izvore njegovih mogućnosti. Taj put mora svaki od nas pronaći i proći sam. Procesi razmišljanja, stvaranje misaonih slika i maštanje pokreta su međusobno isprepleteni i čine kružni tok spoznaje svih pojavnosti u tijelu, pa time i svijest o njemu. Misliti o tijelu znači doživjeti ga iz njega samoga, vidjeti ga očima materije, atomima naše svjesne spoznaje. Tijelo se mjenja iz trenutka u trenutak i uvijek u sebi sadrži našu misao o njemu. Ta misao ga oblikuje i predstavlja nama samima. Na njegov vanjski izgled djelujemo pokretom, oblačenjem, šminkanjem, frizurom. To je predstavljanje našeg tijela drugima, to je pokazivanje onoga što ljudsko oko vidi. Misaona slika tijela proizlazi iz dinamike naših misli i naše otvorenosti prema nama samima. Ono što vidimo i osjećamo je puno važnije za budućnost našega tijela od onoga kakvim nas vide i percipiraju drugi. Mobiliziranjem osobne energije naš misaoni um postaje jezgra atoma oko kojeg se u zamišljenim putanjama širi naša životna energija i oblikuje tijelo po zakonima naših najintimnijih osjećaja. Kombinirajući u mislima modele renaissansnog slikarstva i nove fizike pokušajmo ostati u svojoj kinesferi i doživjeti dinamičku sliku tijela, potpunu svijest o našem postojanju u njemu, u spiralnoj dinamaici vretena našeg unutarnjeg univerzuma.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Svijest o tijelu" str, 85.
poglavlje "Misaone slike" str. 103.

Slika spiralne dinamike na zvjezdanom igralištu ljudskog uma, Freydoom Rassouli

http://umjece-pokreta.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=15928

Keine Kommentare: