Dar sunca...

Heliodoro se igrao s nama na obali oceana snova. Željela sam taj tračak zlaćane nježnosti preobraziti u strast i na strunama Eratine lire odsvirati himnu Helionu, slaviti Muze izgovoriti pjesmu nad pjesmama ali u tvojim očima vidjeh jecaj straha. Oko nas se prostor zgušnjavao šutnjom, vjetar prijetio olujom, bijela ptica se zaustavila u letu, a žudnja se pretakala u bol. Na oltaru života začuh tihovanje tužaljke vremenu. U zjeni trenutka je blještala ljubičasta suza u kojoj su se zrcalile uskovitlane misli. Vidjeh cvijet uzdaha i cvijet tuge, dušu oceana na pučini sna  i ranjenog galeba na pjesku života. Bijela ptica sa ljiljanima u očima je sklapala krila kao dlanove na molitvu i svu svoju patnju skupljala u plamteči krik nedovršene balade o ljubavi. Dodirnuh njegovo užareno grlo i osjetih kako iz pehara njegova tijela izranja želja i kako se pretače u moju put. U praskozorju osmoga dana iz tišine na kljunu ranjene ptice procvjetaše rajski cvjetovi. Osluhnuh miris otvarajućih latica i začuh šapat, ja sam duša, ja sam tijelo, ja sam ljubav na dlanu vremena. Srce je zatitralo do dubine oceana, titraji dotaknuše zatvorenu školjku i izroniše biser na kristalnu pučinu života.  Postidjeh se svojih žalopojki i okamenjene svijesti ogoljele pod jutarnjim suncem. Pomilovao si moje tužno lice i ja u drhtavom ogledalu tvoga pogleda vidjeh kako se ranjena ptica vinula u beskraj budećeg neba.  Na oltaru života je dogorijevala svijeća žalosti, zvuk opijela je utihnuo, a moje lice se zrcalilo u kristalno jasnoj kapljici svete vode koja se slijevala tvojim obrazom. S grančicom mirte u kljunu bijela je ptica sunčanim slapom sletila na dlan vremena i objavila kraj tugovanja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/  
 http://sretan-trenutak.blogspot.com/2011/05/krik-ranjenog-galeba.html