Geometrija ljubavi...

Geometrija ljubavi je tako čudesna da je geografija naše plave ljepotice tek njena blijeda sjenka. Njena struktura izrasta iz titraja vječnosti i mijenja se otkucajima srca. Plešući ljubavni ples tetrijeba, sudjelujemo u izgradnji tog tajanstvenog zdanja kao promatrači misaone slasti i uživaoci ljepote osjećaja. U njoj su riječi sloboda, jednakost, bratstvo nepoznanice. Neslužimo se njima jer smo toliko sretni da nam te riječi zvuče kao tiranija. Prostornost te ljubičaste kinesfere je toliko stara da je njena prošlost u povijesti rodoslovlja tek apstrakcija uma. U toj čaroliji, naša srca titraju dinamikom zlaćane spirale i ritmom prazakona je šire u bezvremenost i beskraj, u vrtloženje životnog kotača, u geometriju kruga, u vrtuljak sreće. U samsari, u ljubavnom zagrljaju čovjeka i univerzuma, na rondou vječnog susretanja je vječnost toliko kratka da ne preživi ni razdaljinu između sjaja dvije sunčeve zrake, ne doživi rastajanja. Misli su u njoj kristalno jasne, čuju ih i gluhi. Osjećaji su toliko živi da ih ćuti i cvijeće kraj puta. Trenutak u njoj traje koliko i uspomene. U njoj se rađaju sretnici koji ne umiru ni na kraju ovozemaljske staze. U zemlji nezalazećeg sunca ne postoje sjenke pod očima siročadi, na usnama je zamrlo ime umiranja, drveće korijenjem uranja u srž istine i dodiruje kapljice sa početka priče. Njom protiče rijeka lijepih sjećanja, planine su rasplamsane do zadnje točke beskraja, sa raspela istine se širi šapat bogočovjeka i smirujući nas priznaje da nije uzaludno umro. Perivoji njini su išaptali poeziju vode, putevima koračaju siluete vječnih zaljubljenika u svetu grudu svevremena. Nad obroncima plove oblaci puni srčane kiše i kristale pretvaraju u nesimetrični sklad kaleža iz kojeg sretnici ispijaju kapljice svete krvi. S tobom ljubavi živim bez daha u kristalnoj kugli sanvremena, u kojoj pjev slavuja najvljuje sutone, ševa cvrkutom budi praskozorja, suze zalutale iz predživota se u sedefastoj školjci nutrine preobražavaju u bisere. Tvoje ime je ispisano u njeno znamenje, njena zastava vijori lahorom tvoga glasa, u krošnjama njenih breza se svjetlucaju usne pune poljubaca, u njenim zrcalima se ogledaju naša tijela zaustavljena u skladnoj asimetriji srca.



http://umijece-vremena.blogspot.com/ 
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/