Promatram umjetničkim kistom oslikanu boginju lova i osjećam zagrljaj legendi, umijeća i znanosti, ćutim čaroliju tog sjedinjenja, pričinja mi se da slika zrcali dušu svjetlosti. Pitam se osjeća li Josphine Wall dušu svoje nutarnje svjetlosti. Duša svjetlosti je njena energetska količina, one iskrice koje ne možemo dotaknuti, ne možemo omirisati, a vidimo ih tek nutarnjim očima, vidimo ih tek srcem, osjećamo dušom. Vjerojatnost je veličina koja objašnjava svaki slučajni događaj za kojeg ne postoje sigurne pretpostavke. U procesima makrosvijeta i u objašnjavanju njegovih prirodnih zakona promatrač ima veliku ulogu, ali u procesima mikrosvijeta, dakle u svijetu zvjezdanog praha, promatrač postaje sudionikom i tako ima središnju ulogu. Bez sudionika i njegove multidimenzionalne svjesti, magloviti svijet beskraja u kojem svjetluca zvijezdani pjesak i ocrtava svoje mliječne puteve, živi svoj nevidljivi, samostalni život. Sudjelujući svijesno u svom mikrokozmosu mi otvaramo vrata svijesnosti i spoznaje. Uspijemo li misaono prodrijeti u prostor svojih atoma i otkriti da naši elektroni u tom trodimenzionalnom prostoru imaju tri pravca kretanja i pozitivno i negativno zakretanje, tada spoznajemo i dušu materije. Elektroni u atomima našeg tijela imaju svaki svoju pokretačku snagu i samostalnost pokretanja, svoju dvojnost, ali i svoje svojstvo. Oni se međusobno odbijaju, a spajaju se sa protonima. Suprotnosti se nadopunjuju i tako nastaje harmonija u našim mislima i našim osjećajima, tako nastaje naša unutarnja ravnoteža. Kada naučimo vrednovati sve ono što može biti, kada eventualnosti damo šansu svog potvrđivanja u zbilji, tada djelovanje postaje za nas mogućnost kojoj svjesno težimo. Put je cilj. Vječnom suigrom našeg trenutačnog stanja sa svim mogućim stanjima u nama mi ostvarujemo pravu punoću stvarnosti. Stvarnost je trenutak u kojem postojimo, trenutak u kojem spoznajemo da materija našega tijela nije čvrsta, nego da nastaje vječnim procesima sjednjavanja sa zvjezdanom prašinom beskraja. Mi trajemo u svjetlosnom zagrljaju neba, mi nosimo u sebi tu čudesnu energiju kojom osjećamo sebe u sebi i svijet oko nas, mi smo čestica te čudesne energije, zrnce zvjezdane prašine. Najveća misterija univerzuma se krije u nama samima, kada nju uspijemo razotkriti razotkrit ćemo tajnu postanka svijeta.
Ponekad misono uranjam u vrtlog nebeskog vretena, pokušavam osjetiti spiralnu dinamiku bezvremena, pokušavam zakoraknuti u isprepleteni svijet svijesti i lutati među šupljim cilindrima čiji zidovi su kristalne rešetke. Taj labirint od kristala je skelet neurona u našem mozgu, bezbroj mikrocjevćica koje se djelotvorno organiziraju i ja, kao Alica, ulazim u čudesan svijet iza ogledala svijesti.
Ponekad misono uranjam u vrtlog nebeskog vretena, pokušavam osjetiti spiralnu dinamiku bezvremena, pokušavam zakoraknuti u isprepleteni svijet svijesti i lutati među šupljim cilindrima čiji zidovi su kristalne rešetke. Taj labirint od kristala je skelet neurona u našem mozgu, bezbroj mikrocjevćica koje se djelotvorno organiziraju i ja, kao Alica, ulazim u čudesan svijet iza ogledala svijesti.
Začarana anđeoskim snom Josephine Wall prisjetih se ovog davnog teksta. Umjetnica je iznjedrila čudesne slike koje u nama bude radoznalost djeteta, odnose nas u naš mikrokozmos i dočaravaju nam svjetlosna prabića koja u nama, često nespoznata, žive. Bez nas i naše svjesnosti ne bi bilo ni bajkovitog svijeta mašte.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen