Aimez-vous Brahms, Francoise Sagan
Sjećam se vremena kada sam, ne razumjevajući dubinu napisanog između redova, gutala ovu tugaljivu priču, sjećam se i filma i tonova Brahmsove simfonije i neravnoteže u ljubavnim susretima Paule i Philipa i nesklada u ljubavi između Paule i Rogera. Tada sam se pitala što je poanta tog djelića vječnosti, zar je uistinu ljubav uzburkani ocean na kojem se brodolomci hvataju za slamku osmijeha neba i pokušavaju spasiti krhotine svoje životne olupine. Što je ljubav? Najvrijedniji osjećaj? Dar sunca? Jedina čulnost kojom suzbijamo izljeve mržnje? Francoise Sagan nam je izričajem tuge darovala osjećanje ljubavi. Danas znam da mnogi to osjećanje povezuju samo sa osjećajem prema jednoj osobi i kada se ta iskra ugasi ne spoznavaju uzaludnost svojih pokušaja oživljavanja ugašene vatre na ognjištu snova. Ljubav je kozmos u kojem se isprepliću titraji paralelnih svemira i stvaraju svjetlosni zagrljaj vječnosti.
Taj čarobni eliksir života dobijamo u nasljedstvo, upisan je pri začeću u šifru našeg genoma i nosimo ga u sebi zauvijek kao najdragocijeniji dragulj pohranjen u riznici svjesnosti. Nažalost postoje nesretnici koji nisu darovani tim djelićem vječnosti, koji su iznjedreni iz greške u laboratoriju bezvremena. Oni lutaju živom i spotiću se na osobnim greškama. Poigravaju se sa svojim zgnječenim srcem kao loptom od staniola, iluzijom tuđih promašaja ispiraju gorčinu svojih grijeha i disonancama svog života skladaju elegije izgubljenoj ljubavi. U raspuknutom ogledalu prohujalog vremena vidim jedno lice izobličeno iznevjerenim povjerenjem, lice odvojeno od duše, lice na kojem jer se zrcali prevara. Osjećam uzaludnost njegovih pokušaja osmijeh odjenuti bojama srca, tmina lažnosti je prejaka i prelijeva se preko iskonstruirane siluete veselosti. U bezobzirnoj smišljenosti svog nutarnjeg bjesnila je pripemalo smaknuće ljubavi i uspjelo u tome. Iz podivljalog oceana svojih neosjećanja je izvlačilo žarnjake koji su spaljivali trenutke spokoja. Moje more je hučalo šutnjom potopljenih vjerovanja i postalo tiha grobnica tom djeliću vremena. Volite li Brahmsa? Na vratima ovog novog svijeta, svijeta oslobođenog sićušnih zloba, podvala i prevara susrećem lice iz djetinjstva, vidim već polako ostarjelo, ali nasmiješeno lice moje, iz djetinjstva, najbolje prijateljice i osluškujem simfoniju koja rađa slike davno gledanog filma i razumijem poantu koju nam je Francoise Sagan ostavila u naslijeđe. Život je začarani krug pun uspona i padova, spiralna dinamika nebeskog vretena, koloplet struna ljubavi, a ljubav je uzrok i posljedica osjećanju osjećaja prijateljstva. Da, danas znam, osjećam Poco Allegreto i nisam spremna na sajmištu taština, za šaku lažnih priznanja, prodati osjećanje osjećaja prijateljstvo!
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen