Pomogao si mi...

"Take the ribbon from my hair
Shake it loose and let it fall
layin' soft against your skin
like the shadow on the wall."

Koračala sam stazama zaborava, gubila sam se u neprohodnim putevima osjećanja osjećaja, zaustavljala na rondoima misli, žudnji, čežnji i nadanja. Tražila sam izvor sa kojeg izranja ljubav, lutala sam herojskim zanosima Giordana Bruna, upijala njegove riječi, vjerovala u njegovu tvrdnju da ću jednoga dana na hridi snoviđenja susresti oči boje sna. A onda si došao ti i pomogao mi preživjeti noć umiranja, stanje gušenja u neisplakanim suzama. Skinuo si vrpcu iz moje kose, prošao prstima kroz nju i pustio je da dotakne tvoju kožu nježnošću sjenke tijela koja ljubi zid. Darovao si mi jabuku sa drva spoznaje i u meni ubio strah od osvete neba, koji sam, zbog Evinog grijeha, nosila u sebi. U zrcalu trenutka vidjeh Anđela kako mi kristalnim cvjetovima kiti kosu. Osjetih smirenje oluje u srcu, oćutih buđenje čulnosti, vidjeh svjetlost na kraju koridora u kojem sam sama sebe sobom zarobila. Na zidovima su se zrcalile siluete našeg zagrljaja, a na smaragdnoj ploči života je, slovima od snova, bila upisana nova istina. Oluja ruža u mom srcu se smirivala i postajala ružičnjak pun opojnog mirisa. Oko nas se zrcalio novi svijet, ušli smo u grad sanjajućih knjiga i opijeni mirisom limnova cvijeća osjetili renesansu svijesti. Isušeno sjemenje ljubavi je počelo nicati novim pupoljcima.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/