Postoji odredište,
postoji okrug
gdje se sve strane svijeta
ponovo sastaju
i tvore TERRU BAYTARIU
Odatle osnažene i ponovo zaljubljene u ljude
strane svijeta
odlaze,
promijenivši strane
na sve strane svijeta.
Mladen Ahel Baytar
![]()
Samsara je ljubavna priča o čovjeku i životu, njegova vječna potraga za istinskim postojanjem u vrtnji velikog kotača. Kotač života, oslikana mandala nutarnjeg svemira, čudesna građevina sa četiri ulaza na kojima vjekuju četiri strane strane svijeta, četiri čuvara vječne mijene u beskraju božjeg sna. Čovjek je, u oceanu Samsare sličan malenoj kapljici u kojoj se zrcali vječnost. Vječna filozofija nas uvjerava da nosimo svoje nebo u sebi, da ništa što nam se događa nije u svijetu izvan nas. Svijetlost ili ljubav, tajanstvena ratnica u tkivu kozmosa, čuvarica tkiva našeg malog univerzuma, čudesna iskra u tkivu mozga, aktus purus, vječna i neuništiva, vidljiva i nevidljiva, stvoriteljica i braniteljica našeg prostora- vremena, nas samih u beskraju svemira. Ona je uskovitlana energija, vjetar sa levanta, maestral sunoćavanja, lahor sa južnih mora i bura sa sjevera, dah istine u dahu života, sintropija u zajedništvu topline i hladnoće, svjetla i tmine, zagrljaj duše i materije, jedinstvo suprotnosti koje održava život. Ona rađa godišnja doba, usmjerava vjetrove, oživljuje mora, miriše cvijećem, ona je vodićica kroz šume i pustinje, darovateljica značenja riječima, spisateljica bajki, poetesa poezije. U njenom naručju osjećamo sebe u tijelu koje tek njom spoznajemo. Bez nje naše oči nebi vidjele ljepotu svijeta, bez nje slijepi ne bi vidjeli boje, ona je iskra u vječnoj tami njihova života, ona je znak ratova i primirja, umiranja i rađanja. Ona je iluzija stvarnosti u našim mislima, naša misao to je svijetlost ili ljubav, ta čudesna ratnica koja ispisuje ljubavnu priču o čovjeku i životu. Osluškujem melodiju iznjedrenu iz filma "Love story", priče koja je u mnogim srcima izazvala bol, po mnogim licima prosula suze, u mnogim dušama ostavila trag ljubavi koja je pobijedila materiju, ali nije uspjela izbrisati, rukom sudbine upisan, broj ljudskih ovozemaljskih koraka. Tajna kraja vrtloženja naše prisutnosti u prostor- vremenu svakodnevice bi nas trebala oplemenjivati dobrotom, nježnošću i ljepotom titraja spiralne dinamike nebeskog vretena i u nama gušiti osjećanje osjećaja ljutnje, bjesa, osvetoljubivosti, mržnje i zločestoće. Svi smo djeca iznjedrena iz praskozorja vječnosti, svi smo isti u odnosu na bezvremenost božjeg sna, svi smo osuđeni na konačnost postojanja u svjetlosnom zagrljaju velikog kotača. Živimo u međuvremenu ispisanu premisu, zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama, postanimo je svjesni i nemojmo hipokrizijom nutarnjeg demona kršti pravila kozmičkih zakona. Pripitomimo demone, zaustavimo njihovo djelovanje, postanimo, budimo i ostanimo zrcalo vječnosti u beskraju Božjeg sna. Živimo samo ljubav!
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen