Dušo moja znaš li koliko te volim? Nježno pitanje koje zrcali sliku anime candide, bijele duše, bijele golubice koja simbolizira kraj potopa, vječni mir i ljubav među ljudima. Što li je duša, gdje se ona krije, je li ona ipak materija prima, ona tajnovita neuništiva energija iz koje izrastaju kristani cvjetovi, neprocjenjivi dragulji naše svijesti. Pitanje postavljeno bezbroj puta, pitanje koje stoljećima ljudskim umom luta. Filozofi, drevni mislioci, teolozi, svećenici, današnji znanstvenici još uvjek traže iskru istine na tom vjekovnom balu energije ljudskog postojanja. Odlučuje li duša sama ili tek snagu uma slijedi, odgovara li ona tek na postavljeno pitanje ili sama odlučuje i zna što je smisao života, razlikuje li ona što je bitno za naše postojanje, a što su tek naših srca sanje?
Što je duša, što se u njoj krije? Vječno pitanje sa miliun odgovora, pitanje koje znatiželju, čuđenje, žudnju i želju za istinom oduvijek u nama rađa. Uranjam očima srca u dubinu tog rajskoga vrta našeg postojanja i osjećam cvjetanje kristalnih cvjetova u kojima se prelamaju boje mog unutarnjeg sunca. Osluškujem zvuk unutarnjeg zvona koji se sjedinjuje sa melodijom uzdrahtalog bića koje se u dubini ovog sretnog trenutka krije. U krošnjama spoznaje treperavi leptirići mirise ljepote svilenim nitima mojom svijesti šire i ja vidim u raskoši tog treptaja oka iskričavu rijeku, čujem žubor neba mog visina, vidim anđeosko- vilnska bića koja nad oazom mog sretnog postojanja, u pustinji neznanja, bdiju i osluškujem što mi šapuće srca moga jeka. Na vilinskom jezeru iz mojih drevnih snoviđenja, dobre vile još uvijek tkaju vlati od zlata i srebra da se vječno svjetlost i tmina u zagrljaju susreću, da se trenutci življenog života pretvaraju u sreću. Poetski tekstovi se slažu, eseji puni znanja o neznaju u knjigama se roje, pitanja se na našoj još uvijek neukoj života vazi važu, a duša to čudesno stvoritelja djelo, to tajnovito naše sreće vrelo se kao nezaustavljiva rijeka vremena, kao val satkan od kapljica oceana snova, kao iskra našeg unutarnjeg svjetla, kao biser iznjedren iz pjene i vala, kao osjećanje osjećaja ljubavi u univerzumu našeg uma kao Kohinor u carskoj kruni, kao najljepši mirisni cvijet u perivoju vječnih snoviđenja blista.
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://moja-kineziterapija.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen