taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 6. Juni 2011

U vrtloženju lijepe obmane...






Susreli smo se na laticama ruže zaostale iz oluje srca. Gledala sam satensko plavetnilo sna i vidjela tvoje oči u osmijehu mjesečeva lica, prepoznala njegov osmijeh u tvojim očima. Ti i on, pustolovi noćnim ljepotama, ti i on me uvlačite u beskraj ne postavljenih pitanja čije odgovore pronalazim u sonati tišine kojom me samozatajno grlite. Tajanstveno trojstvo obgrljeno mirisima strasti zatvara krug između sutona i svitanja zaustavljajući sunčanu svjetlost na vjeđama srca. Kožom se razlijeva srebrena kupka sreće, a u dubini duše Venera tka zlaćane niti kojima nas sjedinjuje u triangel zakona zlatnog reza. Nebesko vreteno nas svojom vrtnjom rastače u najsitnije djeliće vječnosti, do očiju božjih u kojima se zrcali cjelina nas i svemira. Osjećam tvoje usne u dinamici žudnje i ispijam kapljice nektara koji nam daruje Dionizije u svom razuzdanom plesu našim tijelima. Zgusnute u snagu božje krvi one hrane izgladnjelu čežnju i prelijevaju pustinju nedosanjanih snova crvenilom ljubavnog žara. U vrtloženju lijepe obmane se rađa obsjenar koji nam šapatom pjene crta otvaranje bisernice iz koje se na tijelu rađaju perle nježnog sjedinjenja.



Keine Kommentare: