Personifikacija vremena...

U noći odlazećeg mjeseca smo lutali svijetom izmišljenim za nas. Iluzija nas je  usidrila u beskraju odsanjanih slika jednog nježnog iluzioniste. Odnijela nas je zvukovima mjesečeve sonate u čaroliju obsjenara, u viziju čudesnog vizionara vremena. Nismo spavali, samo smo sanjali prošle i buduće zagrljaje u zavjetrini oluje koja se iskrila u očima. Bili smo putnici svevremenom, a bili smo u ovome ovdje i ovome sada. Osjećali smo milovanje lica kozmosa, dodire anđeoskih bića i dozvoljavali suzama sreće da nas odjevaju u kristalne odore nepostojanja u stvarnosti. Odnosio si me u zaborav, prepuštao valovima pučine žudnji koja se ogledala na tvojim dlanovima. Postojao si i nisi dozvoljavao da suludost prolaznosti pretvori naše pokrete u služenje strastima, odjevao si ih uvijek novim svilenim koprenama tvoga svemira i rađao uvijek nove dimenzije gubljenja u sladoru karameliziranog okusa na tvojim usnama. Šaptao si nepostojeće riječi i pretvarao ih u pjesmu neke nepoznate etimologije. Ti si ruža brojanica, ti kčeri perivoja, divljakinjo rascvjetana iz vilinske šume iznjedrena. Tvoj glas je uranjao u sve djeliće tijela čula sam ih kožom koja se iskrila ružinim uljem i mirisala tvojim dlanovima. Ti si zipka stokratnosti, šapnuh neznajući što govorim. Ti si dvorac uzvišenosti, zamak utopijskog sjaja, rijeka zavodnička, široko, veliko more svemogućnosti. Govoriš nepostojeće riječi ženo, govoriš ustima sjemenonosnim, usnama spasodonosnim, šapatom si zaustavljao bujicu neizgovorljivosti. Izbacili smo riječi iz ravnoteže, predali ih vrtloženju milovanja i lovili ih osmjesima u mrežu izbačenu iz utrobe žudnji. Ova noć odlazećeg mjeseca je ostavila trag u fjordovima ocena, titraje riffova u beskrju svemira, uvukla se u svjetlosnu planinu, zaiskrila u kristalnoj piramidi vječnosti, ugnjezdila se u korjenje drva spoznaje oko kojeg sam se ovijala kao lovor u personifikaciji svitanja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/