U ime drevnih oratora, propovjednika govora, u ime kronologije mudrosti i događanja, u ime mnogotomih knjiga poezije u kojima pronalazim uvijek radost ostajem vjerna tebi i sebi, vjerna ljubavi koju ne znam i ne mogu riječima opisati. Postajem hodočasnik ka sredstvima zlaćanog izričaja, ka spasonosnim sinoninima za neizrecivo. Lutam ka krajnjim ciljevima izgovorivih istina, izviđam dubine značenja, uzlijećem ka nebeskom svodu smislenosti, spotičem se stranputicama laži, uplićem se u spiralu suprotnosti, umivam se u svetoj vodi, izvoru prvih riječi i osjećam da je žudnja najslikovitija metafora te neopisive ljepote postojanja. Zaobilazim zemlju doslovnosti i vraćam se ognjištu na kojem dočekujem rađanje praskozorja sna. Na tvojim istinoljubivim usnama pronalazim najnježnije i najtrezvenije mudrosti, s njih polijeću mitske ptice i legendarna božanstva koja me smiruju i uzbuđuju istovremeno. Uvodiš me u raj mnogoznačnosti, braniš me od pakla praznoriječja, otvaraš vrata buduće zamršenosti snova. Tvojim šalama me odjevaš u togu vječnosti, laskanje odbaciješ kao što zmije odbacuju odživljenu kožu, riječima njeguješ široko more vrlina i cvjetove odanosti. Bludne riječi, otpadnike tuđeg govora, pretvaraš u poeziju vode, pjesmu mirisa, rapsodiju boja. Tvoja blizina u meni budi sve neprepoznatljivosti i oblikuje ih u prepoznatljivosti ljubičastih svitanja. Svojom smjelošću raskidaš ugovore sa demonima i stvaraš snagu anđeoske nepristranosti. Ti ne djeliš riječi na bijele, crne, šarene, ne odvajaš lava od orla, vuka od srne, sunce od mjeseca, zvijezde od satena neba, sve ih sjedinjuješ u jednu jedinu povlasticu, ljepotu ovog predivnog sna koji nazivamo život. Srce tvoje odkucava nježne riječi hereze, one gube snagu grijeha i dobijaju lakoću lepršave ludosti. U nestvarnosti neizgovorljivog tvoj glas iskri stvarnost, prelazi u zakletvu, dobija krila i kao leptir oplođuje polje smislenosti. Slušam te i osjećam kako nestaje granica između filozofije i poezije, između slikarstava i glazbe, između prošlosti i budućnosti. Riječi doletjele sa tvojih usana postaju slast života i sigurnost opstanka. Pretaču se u tijelo, kucaju u srcu, postaju duša, poljubac, dodir, milovanje, zagrljaj iz kojeg izranja praskozorje našeg ljubičastog sna.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen