taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 16. Juni 2011

Predivan svijet sjećanja...





Davno su okopnili snjegovi u kojima su se zrcalili tragovi naših koraka u lakiranim cipelama. Na vjetrometrini tuge su davno umirali pupoljci bijelih ruža, shrvani vihorom vremena. Srca su tada pokušavala održati zajednički ritam okucaja, ali u disonancama nije bilo razmaka da ostvare konsonacu čežnji. U naborima moje satenske haljine je ostao miris šampanjca kojim smo zaljevali usnulost grada u kojem sagradismo hram vjerujući da će bogovi zanosu udahnuti ljubav. Nalet oluje u dušama je razbio kalež vjerovanja, tajna se izgubila između snijega i zvijezda, svetište je postalo gubilište, a nebo je ledenim suzama žalilo nad mrtvorođenom ljubavi. U tek nazirućem proljeću su se među tek procvalim ljubičicama još uvijek iskrile zaleđene suze i ja zaboravih zaustaviti snove. Opijao me miris naših noći na violetnim laticama. Apsurdnost stvarnosti se ogledala na ljubičastom tepihu u predvorju dana poput tisuće zrcala u mozaiku duše.  Razlomljena slika prošlosti utkana u Dalijevu sliku tvog postojanja u meni. Bjesomučno sam okretala pješčani sat nadajući se reprizi sna. Uzaludno sam pokušavala zaustaviti nestajanje zrnaca u škrinji prohujalog vremena. Nisam uspjela, pjesak se slijevao licem naših trenutaka i nestajao u vrtlogu oluje vječnosti i postajao pjesme kojima upitah sudinu odakle dolazi ljepota. Iz ljubavi, šapnu mi suđenica na vratima novog trenutka. Povjerovah joj i skupih disonance srca u konsonance poetike o tebi i meni. Izrastala je knjiga pjesama u koju pohranih vrijeme nastajanja i otapljanja leda u zagrljaju ljubavi. U potopljenim žudnjama su se rađale Jakovljeve školjke iz čijeg sedefa su izrastali biseri koje danas nosim kao znamenje ovijeno oko srca.

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987. 



Keine Kommentare: