taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 1. Juni 2011

Glasnik sreće...





Grad na Seini je izranjao iz uzavrele noći pune tajastvenih želja. Slikari su na Montmartru otvarali palete svojih duša i na dlanu vremena darivali rapsodiju boja koju smo i mi slučajni prolaznici osjećali u dubini svijesti. Svitalo je na trgu ptica, budio se dan cvrkutom uzdrahtalih duša koje su zatvorene u krletkama tuđih želja žudile za beskrajem sna. Zaustavih se pored voliere u kojoj začuh šapat nesretne sudbine. Uronih u dubinu sivila prestrašenog oka bijele golubice koju zatvoriše u lance prividnog mira i zabraniše joj da slijeće na jarbole životnih lađa u čijim utrobama su duše vapile za ostvarenjem sna. Pružih dlan ka oknu samoće,oćutih titraje njenog srca, osjetih njenu tugu i poželjeh otvoriti malena vratašca, njen put ka slobodi. Seina je širila miris jutrenja, labudi su izranjali iz sumaglice koju su razbijali prve zrake sunca. Pariz je još spavao, a mi smo smo, poslije noći probdite na stazama veselja i sreće lutali trgovima, susretali perače ulica, prodavače cvijeća i vječne sanjare koji su na tezgama slagali od drugih odbačene knjige. To je bilo ostvarenje našeg davnog sna, lutati trgovima i promatrati život utkan u povijest svijeta. Stajali smo u predklijetki dana i listali knjigu "Herojski zanosi". Nad nama je kružio galeb, Jonathan ili onaj kojemu je Giordano Bruno odao tajnu susreta na obroncima novog buđenja. Pjesnik se nasmiješio, to je knjiga koja nas je sjedinila u zajednišvo, u zagrljaj koji još uvijek traje, u san koji nismo prestali sanjati. Tuga golubice sa trga ptica je još uvijk titrala u mom srcu. Vratili smo se da joj još jednom ublažimo samoću. Kao da je osjetila da smo to mi sletila je na vratašca i pružala kljun ka mom dlanu. Je li ova ptica za prodaju, upiah mladića koji nam se približio. Ona je jako vrijedna, to je golubica pismonoša, glasnik sreće, reče mladić nježnim glasom. Zašto ju prodajete, upitah. Treba mi novac, reče mladić tužno. Pjesnik je platio slobodu tužnoj ptici, vinula se u beskraj sna, ali nas je kao silueta nečeg bezimenog pratila do hotela. Kasnije sam razmišljala o njoj i činilo mi se da je ona bila znak sudbine, dobar omen, ona golubica koja je sletjela na balkon njegove bolesničke sobe i najavila jutro ozdravljenja. ili je to ipak samo lijepi san?



Kommentare:

Anonym hat gesagt…

nemam rječi osim....;p r e k r a s n o.....!xy

artemida hat gesagt…

ah dragi moj dobronamjerni anonimni posjetioče...nažalost u virtuali lepršaju crne ptice iznjedrene iz smaragnih jezera i pokušavaju tvoje komentare ocrniti otrovom svoje nesretne duše...zaustavljam taj otrov jer ne želim da se u sretnom trenutku pojave mrlje tuđih bezciljnih lutanja mikorokozmosom svijesti...hvala ti na sudjelovanju u ljepoti i lakoći postojanja u krugu ljubavi...:-)))