taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 6. Juni 2011

Četveroglava ljepota...






Vidjeh spuštanje velike purpurne kugle u ocean sna, doživjeh nepostojeći dodir vatre i vode, milovanje elemenata razdaljine, njihov imaginarni zagrljaj, taj toliko opjevani poljubac. Stajala sam na hridi žudnje, udisala zrak pun mirišljavih čežnji i osjetila titraje života u svjetoj krvi koja se pretakala mojom nutrinom. Kao četiri bijele ptice, četvoroglava ljepota me zatvarala u kristalnu kuglu u kojoj su se prelamale boje vječnosti. Oćutih lepršanje leptira na rajskoj poljani punoj tek procvalih pupoljaka ljubavi i začuh šapat vječnosti u muzici nutarnjih sfera. Na horizontu je iz ništa izrastao hram u kojem su vjernici šaptali istinu porijekla. Sve je nastalo iz vatre jer vatra izranja iz srži sna i širi se plamenim jezicima u beskonačnost. Osjetih uzavrelost tkiva i rijeke u koju moja duše ne može dva puta ući. Panta rei, šapuće mi starac bez osmijeha na licu. Vidjeh ljubav u njenoj punoj ljepoti, vidjeh njene simbole kojima mi je ucrtavala put ka praskozorju svijesti. U zanosu trenutka se, iza tananih oblaka, iskrio zamak u kojem si me čekao ti. Leptiri, ti nježni čuvari spoznaje, zatitraše lahorom sna i stvaraše nove sinapse u mašineriji postojanja. Kukičali su svilenu čipku koja je širila  osjećanje osjećaja i stvarala cjelinu doživljaja. Staza kojom krenuh je završavala u dubini tvoga pogleda, bila kristalni most koji je sjedinio udaljenost u blizinu, radius kružnice koja se zatvorila oko nas. Ostvarila se svjetlosna dimenzija u kojoj je zatitralo naše prostor- vrijeme. To je bila objava sretne sudbine, trenutak u kojem su prestale padati tugaljive kiše, treptaj oka u kojem se podigao zadnji veo sumnji sa moga srca i ja stajah razgolićena na obali oceana sna promatrajući kao nas voda, vatra, zrak i zemlja sjedinju u život jednostavan i lijep.




Keine Kommentare: