taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 2. Juni 2011

I love you because...





Stajali smo na obali oceana sna  i promatrali ljubičasto nebo. U tvojoj kosi se iskrilo svjetlo zalazećeg sunca. Kiša koja je četrdeset dana padala prestade. Na horizontu je  zasjala  duga.Velika bjela ptica sletje na hrid pored nas.  
"Ti si sada stvarnost." šapno si "Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba." 
Duga zatitra bojama i izgradi most između nas i vrha svjetlosne planine.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapat se spustio s neba.  "Dugu vam ostvaljam da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac u kojem je jedini gospodar bjela golubica, simbol ljubavi i mira u našim srcima." šapnuh sneno.
"Ona je anđeo bez krila."
"Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji ćemo od danas zvati ljubav."
Vjetar donese miris ruža i  prošapta svjetlošću koja se spuštala sa vrha svijeta.
Ja sam znamen sjedinjenja, ja sam svjetlosna muzika, ja sam svjetlosni zagrljaj neba, netrnoviti put ka zvijezdama, kristalni most između vas i vječnosti, zvučna levitacija iznjedrena drevne lire, iz treptaja leptirovih krila, iz lepeta krila bijele golubice, iz struna nebeske harfe koji grumenje laži, mržnje, zlobe, zloće i stijene tuge mrvi u zlaćani prah, pretvara ih u ljiljane, u kozmičke cvjetove, u svilenkaste niti i uzdiže ih na zvjezdano nebo ljudskog postojanja, u beskonačnost svevremena.
U zagrljaju sna i jave je titrala svjetlost svijeća i tiha glazba. Plettersi su nas grlili istinom o ljubavi koja je se širila prostorom iz buketa pupoljaka kraljice cvijeća.
"Volim te jer si vrijeme oluje ruža pretvorio u lahorasti osjećaj spokoja i mira." progovorih  tišinom sna.
"Volim te jer si došla sa kartom ljubavi i ucratala nove koordinate u dimenziji srca" odgovrio si mi tišinom duše.
"Volim te jer si me naučio biti ja"
"Volim te jer si mi dozvolila da ostanem ja."
"Volim te jer si ljubav pretvorio u perivoj sna"
"Volim te jer si ljubav pretvorila u buket rascvjetanih ruža"



Keine Kommentare: