La Lupa, vladarica dalekih prerija, majka drevnoga carstva, u carstvu ženskosti svoje mlijeko u svetu krv pretvara i njome davno iznikle pupoljke u kristalne cvjetove oblikuje, u qualiu današnje zrelosti. U djetinjstvu je bila snovolovka, u vremenu poezije ruža živjela je u meni budna oka, uvijek je zaustavljala tugu, liječila bol, protjetivala u moju intimu zalutalog gosta. Nježnim dahom majke ona je grčeve nutrine u valove oceana snova pretvarala, uzburkano more ženskosti u jezero spokoja i mira preobražavala. Bila je nezaustavljiva, neustrašljiva, neumorna čuvarica podsvijesti, spretno je rušila barijere srama stazama emotivnog uma, skidala zavjese predrasuda sa misaone svijesti i bijelom svjetlošću osvjetljavala staze ka zrelosti. U dubini duše ona još uvijek nad mojim životom bdije. Osjećam vučicu u sebi, tu tajnovitu siluetu mojih osjećaja, naslućujem njenog srca bilo, spoznajem snagu podsvijesti u sebi, vidim svjetlost njenog oka u ledenom zagrljaju zaborava drevnih strasti, a onda opet čujem na vratima srca njeno iskonsko zavijanje, čujem njen šapat kada svijest dotaknu valovi straha, ljutnje, bjesa. Skrivena u žiži prohujalog vremena, u uspomenama, ona ni boginja ni žena u meni sanja snove koje svaka žena u svojoj dubini snuje. Na zvjezdanim stazama nutarnjeg neba osjećam njeno bdijenje, u preriji trenutačnih previranja vidim njen lik u osmijehu vječne Lune, oslušujem njen smirujući glas u vihoru uzbuđenja, čujem legendu o dva vuka u nama, osjećam njeno milovanje u carstvu taštine i znam da sam njenom pomoći uspavala pobješnjelog vuka samotnjaka koji je vrebao na vratima srca. Još uvijek slijedim tragove vučice majke. Ona suze tuge pretvara u kristale sreće, duševne nemire u lijepe sne, a životnu lađu usmjerava ka arhipelagu istinskog postojanja.
http://umijece-vremena.blogspot.com/ http://misaone-slike.blogspot.com/ http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/mudrost-pokreta-mudrost-pokreta-je.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen