Titraji vječnog Morfeusa, lijepi san, moj san....

U praskozorju još uvijek nedosanjanog sna, u osvitu zore branjene Morfeusom,  tirtrajima čuvara lijepih snova, prolutah svijetom vječne glazbe i  začuh  prastaru melodiju "My dream". Titraji bezvremena probudiše uspavane leptire u galeriji uspomena, uskovitlaše kapljice vode Mnemozinine rijeke sjećanja. Bilo je davno, bilo je u vremenu koje nazivam olujom ruža kada sam iz muzike Plattersa ispijala eliksir i liječila se od nepostojanja u vremenu. Osluškujem zvuke vječne glazbe, prisjećam se dana naših prvih susreta, sjećam se prohujalog vremena u vremenu prije vremena, svjetlosnog eona vječnosti, u kojem su se na jednom dalekom kolosjeku naši životi kotrljali u ovo ovdje i ovo sada, paralelno kao paralelni svemiri su uranjali u sretan trenutak susreta na prašnjavom peronu malene želježničke stanice na kojoj je voda izvirala iz zemlje, a tvoje oči, oko naših malih univeruma, zatvorile elkiptiku sunca. Nebom se prosipalo zlaćano podne,dva goluba su sletjela i kraj naših nogu zobala mrvice stoljetnog čekanja.U jednom drugom podnevu s licem punim osmjeha i torbom punom želja si tračnicama sreće stigao u zenit sna. Dva bjela goluba su sletjela na peron žudnji i pored naših nogu zobala zrnca predugog čekanja. Vrijeme je prosule mirise mladog vina i najavilo krštenje ljubavi u kojoj više nema čekanja jer rastanci su tek svjetlosni most na kojem, u biverzumu duše, ispijamo kristalne suze neba i pretvaramo ih kapljice žudnje za sljedećim susretom. Ne ispraćam te više, jer kolodvori više ne postoje u našem vremenu, ne ispraćam te ni u zračnim lukama jer kada odlijećeš metalnom pticom u neko drugo vrijeme ja živim u eonima u kojima smo na gozbi anđela slavili iskrenje kruga bezvremene ljubavi. Ne dočekujem te na stazama utabanim prolaznosti snova, očekujem te u našem prostor-  vremenu, u svjetlosnoj dimenziji vječnosti i sretna sam.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://artemida-aleksandrova.blogspot.com/